Pogledajmo slike sa prošlog “Transpozij !!!” održanog u Zagrebu, 2016. godine i prisjetimo se dobre atmosfere koja nas i ove godine čeka u Podgorici! 🙂 Za sve one kojie se nijesu još prijavili, prijave na linku otvorene do 24.2. u ponoć. Požurite! 🙂 Continue reading “Transpozij !!! – Zagreb 2016. godine”
Trans Mreža Balkan i Queer Montenegro te ove godine pozivaju da se prijaviš na “Transpozijum IV” koji će se prvi put održati u Podgorici, u periodu od 23.3.-26.3.2017. godine!
Ukoliko želiš da budeš dio regionalnog događaja, koji okuplja trans, inter i rodno varijantne osobe, prijavi se na link: https://goo.gl/forms/f31BaCxeqfF4LVEF3 , najkasnije do ponoći, 24.2.2017.! I ove godine te očekuje mnogo zanimljivih radionica, kulturni sadržaj i nezaboravno druženje! Continue reading “Prijave za Transpozijum IV: Podgorica, 23.3.-26.3.2017”
Regionalni događaj koji okuplja trans, inter i rodno varijantne osobe „Transpozijum IV“, se ove godine iz Zagreba seli u Podgoricu gdje će biti održan po prvi put, u organizaciji „Queer Montenegro“.
Transpozijum je siguran i poštujući prostor koji okuplja osobe različitih identiteta i iskustava, slaveći sve naše različitosti, naročito stavljajući fokus na različitost naših identiteta i tijela. Continue reading “„Transpozijum IV“ od 23-26. marta prvi put u Podgorici”
Dan trans sjećanja 2016. – Poruka od Globalne akcije za trans jednakost (GATE – Global Action for Trans Equality)
Trans osobe su definisane na mnogo načina – našim rodnim identitetima, našim rodnim izražavanjem, našim ličnim iskustvima utjelovljenja, našim interakcijama sa zdravstvenim i pravnim sistemima, našim stavovima o nadilaženju ili očuvanju spolne različitosti, i još mnogima. Iako trans iskustva i identiteti variraju među osobama i kulturama, jedno rasprostranjeno i pogubno iskustvo nadilazi identitete i granice: nasilje. U današnje je vrijeme definirajuća karakteristika toga da ste trans osoba da znaš da bilo gdje, bilo kada, zbog bilo čega, ti – ili tebi bliske osobe – možete postati žrtve nasilja.
Svakog 20. novembra, trans osobe i naše savezništvo se okupljamo povodom Međunarodnog dana trans sjećanja da odamo počast onima koje smo izgubilie mržnji i predrasudama.
“Sjećanje” znači sjećati se nečega što se desilo u prošlosti. Međutim, nažalost, nasilje – i strah od nasilja – nisu ostatak iz prošlosti. Dok se prisjećamo naših mrtvih, trans osobe znaju da smo mi moglei biti onei; da još uvijek možemo postati onie. Svaki put kad se prisjetimo prošlosti, znamo da je moguće da opisujemo našu budućnost.
Širom svijeta, trans osobe se bore da naša imena budu prepoznata u našim porodicama, zajednicama i državama. Izazovi s kojima smo se susretalei – i sa kojima se i dalje susrećemo – kao trans osobe kako bismo ostvarilie ovo najosnovnije ljudsko pravo na identitet nikada neće biti zaboravljeni. Dok se borimo da budemo prepoznatei, znamo da riskiramo da naša teško stečena imena završe na vijestima ili u izvještajima o kršenjima naših ljudskih prava, da budu iskrivljena u medijima, ili da budemo među onima kojih se sjećamo idućeg 20.novembra.
Znamo kako stvari stoje. Naša imena su potvrda nade, ali također sadrže i mogućnost nasilja nad nama.
Samo u zadnjih godinu dana, u Transgender Europe projektu “Praćenje ubojstava trans osoba” (Trans Murder Monitoring project) je dokumentirano 295 ubojstava trans osoba u 33 zemlje svijeta. Ovi brojevi zahtijevaju da nasilje nad trans osobama promatramo ne kao izolirane incidente, već kao obrazac genocida koji utječe čak i na zemlje u kojima su neka formalna prava stečena. Za onei od nas kojei utjelovljujemo određena “raskrižja” karakteristika (poput boje kože, jezika, seksualnog rada, nacionalnosti, religije, korištenja droga, klase, HIV i drugih zdravstvenih statusa, ne/sposobnosti i dobi), ranjivost nije osjećaj – to je strukturalna stvarnost. Zaista, u mnogim zemljama, nasilje nad trans osobama je službeno sankcionisano – opravdano, reproducirano i promovirano od strane vlada.
GATE obilježava Dan trans sjećanja 2016. tako što poziva nas i naše savezništvo da se sjetimo ne samo onih čiji su životi izgubljeni, već i onih kojie se bore da zadrže svoje. Stojimo uz one kojei hodaju ili žive na ulicama, kojie su u zatvorima, ili riskiraju sve kako bi migriralei na sigurnija mjesta. Uz svjesnost da niko od nas ne preživi sam_a, pozivamo naše kolege_ice trans aktiviste_kinje da podrže jednei druge u ovim teškim trenucima i da se odupremo zidovima koji se izgrađuju među nama, tako da obnovimo predanost međunarodnoj solidarnosti.
Sada je vrijeme da se duboko angažujemo u našim zajednicama dok se istovremeno povezujemo s drugima oko nas. Naša zajednica nije jedina pod napadom. Osnaženi desničarski pokreti i vlade napadaju mnoge od nas na različitim ali u krajnjoj liniji na istim osnovama. Radimo zajedno na stvaranju i održavanju političkih uvjeta potrebnih za promjenu. Širom svijeta postoje mnoge izuzetne inicijative koje možeš podržati da pomogneš stvoriti budućnost za sve nas. Trans osobe nemaju samo hitnu potrebu da pomognu u ovim naporima, već također i vještine potrebne da igramo ključnu ulogu u izgradnji emancipirane budućnosti za sviju. Jer kad je u pitanju nadilaženje granica i prisjećanje na prošlost dok vjerujemo u sutra, sigurno znamo kako se to radi.
Solidarno,
GATE tim
Abhina Aher, Karen Bennett, Mauro Cabral, Morgan Carpenter, Masen Davis & Cori Zaccagnino
[Preuzeto i prevedeno sa GATE – Global Action for Trans* Equality]
Neformalna grupa trans osoba „Transovci“ koja djeluje u okviru organizacije „Queer Montenegro“ poslala je poruku da je došlo vrijeme da poštujemo i slavimo sve ljudske identitete i tijela, kroz akciju „Slavimo ljudsku različitost“.
Ovom akcijom usmjerenom ka institucijama, akademskoj i naučnoj javnosti, kreirani su i poslati materijali koji nose poruke da biti različit u odnosu na rod i izgled tijela nisu i ne mogu biti tretirani kao poremećaji, već kao prirodne ljudske različitosti.
Akcija je realizovana povodom Međunarodnog dana akcije za trans depatologizaciju koji se obilježava 22. oktobra i Međunarodnog dana svijesti o interseksualnim osobama, 26. oktobar, a koji se obilježavaju širom svijeta sa ciljem podizanja svijesti o raznolikosti rodnih identiteta i ljudskih tijela, kao i rušenja predrasuda o postojanju dvije jasne rodne kategorije – muške i ženske – koje su određene izgledom genitalija.
Nažalost, u današnje vrijeme, kada smo sve svjesniji različitosti koja nas okružuje, u Crnoj Gori je još uvijek prisutna stigmatizacija i diskriminacija svih osoba koje se ne uklapaju u društveno određene rodne uloge i izražavanja.
Na ovaj način, transrodne i interseksualne osobe su čak i od većine medicinskih stručnjaka posmatrane kroz prizmu „poremećaja“ i „abnormalnosti“. Ovo za posljedicu ima i činjenicu da transrodne osobe i dalje moraju imati medicinsku dijagnozu pod šifrom F.64. koja spada u kategoriju mentalnih poremećaja, kako bi bile u mogućnosti da pristupe zdravstvenom sistemu, te ostvare pravo na zdravstvenu zaštitu i započnu proces prilagođavanja pola. Dodatno, interseksualne osobe se još na samom rođenju podvrgavaju raznim korektivnim intervencijama u cilju „normalizacije“ i prilagođavanja onom polu koji ljekari izaberu kao odgovarajući.
Položaj u kojem se nalaze transrodne i interseksualne osobe u Crnoj Gori je na ovaj način u potpunoj suprotnosti sa osnovnim ljudskim pravima koja su jednaka za sve ljude, bez obzira na njihov rodni identitet i/ili izgled tijela.
Cilj depatologizacije trans identiteta jeste prestanak posmatranja rodne raznolikosti kao mentalnog poremećaja i slavljenje ljudske unikatnosti i različitosti u svom punom sjaju. Depatologizacija svih rodnih identiteta je nastojanje da se medicinski, pravni i društveni stavovi i djelovanje dovedu u sklad sa naučnim saznanjima o rodu i polu, kao i sa međunarodno priznatim ljudskim pravima, u cilju smanjenja nasilja, diskriminacije i stigmatizacije osoba čiji se rodni identiteti i/ili izražavanje ne slažu sa normama nekog društva.
Akcija „Slavimo ljudsku različitost“ je realizovana u okviru projekta „Izgradnja trans zajednice u Crnoj Gori“ podržanog od strane Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici.
Preuzeto sa: queermontenegro.org
Izložba „Rodni identiteti“ autora Kristofera Andrića je 6.10. organizovana u Art Kinu „Kriterion“ u Sarajevu. Izložbu su pratili tekstovi Liama Isića koji propituju rod i govore o transrodnosti na njemu specifičan način. Ova izložba je revolucionaran događaj za Bosnu i Hercegovinu u kojoj položaj trans osoba nije na zavidnom nivou, kako po pitanju odnosa društva prema tra ns osobama, tako i u pogledu zakonskih regulativa i ljudskih prava. Takođe, ova izložba je prvi javni događaj neformalne aktivističke grupe trans osoba „Trans Bosna i Hercegovina“, koja okuplja trans osobe Bosne i Hercegovine i počinje svoje djelovanje u pravcu borbe za ljudska prava trans osoba u BiH.
U nastavku ovog teksta, Kris i Liam govorili su za Trans Mrežu Balkan o samoj izložbi, djelovanju „Trans Bosna i Hercegovina“, položaju trans osoba u BiH i trans zajednici.
Kako je nastala ideja za izložbu “Rodni identiteti” i šta sve predstavlja izložba?
Kristofer Andrić: God
inama razvijam koncept u kojem radim grafike i pokušavam da prikažem svoje aktivističko djelovanje kroz svoju umjetnost što bi ujedno bila i bachelor teza za fax. Ideja je bila dokazati da je grafika fludna sa svojim tehnikama kao što ima dosta rodnih identiteta i kroz spajanje različitih tehnika sam radio na psihološkom shvaćanju trans osoba, kasnije sam se pozabavio sa tijelom. Svaki rad predstavlja kritiku društva. Iste radove sam imao priliku predstaviti unutar BiH i u inozemstvu na residency programima. Moja izložba popraćena Liamovim tekstom i prezetancijom je bila dovoljna za one osobe koje su htjele da dodju, da se edukuju, da uživaju.
Isić Liam: Kris i ja se znamo dosta dugo, i zajedno smo učestvovali u mnogim aktivističkim akcijama, tako da smo odlučili da zajedničkim snagama organiziramo izložbu, koja bi ujedno bila i prva ove vrste u Sarajevu, i na taj način uradimo nešto novo, ali jako bitno u vidu borbe za ljudska prava, u ovom slučaju borbe za raznolikost rodnih identiteta. Koncept izložbe je predstavljanje nebinarnog svijeta rodnih identiteta, gdje smo Kris i ja izložili svoje radove i na različite načine predstavili rodove i sam mikro i makroaktivizam kojeg svakodnevno živimo.
Kakvi su tekstovi pratili izložbu i koju poruku su nosili?
Isić Liam: Ja sam izložio par svojih tekstova, koji se direktno i indirektno dotiču ove teme. U tekstovima sam se uveliko koristio komparacijama i pokušao ovu tabu temu uporediti s poznatim književnim djelima, filozofijama, ličnim pričama, i pravim sistemom. Cilj nije bio samo uporediti, nego i sjediniti razne priče, teorije, i svakodnevni život, te na taj način simplificirati ovu naizgled kompleksnu temu.
Kakva je situacija za trans osobe u BiH?
Isić Liam: Trans* osobe u Bosni i Hercegovini, tačnije u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, nisu postojane. U skorije vrijeme je nastao zakon o diskriminaciji na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, međutim prava trans* osoba nisu definirana, što bi značilo da trans* osobe nisu pravno zaštićene i finansijski podržane u procesu tranzicije.
Da li se svijest opšte populacije o trans osobama mijenja?
Isić Liam: Vjerujem da se mijenja svijest ljudi o trans* osobama, za sad je to uži krug ljudi koji okružuju nas, ali vjerujem da ćemo daljim radom i saradnjom s NV organizacijama plasirati ovu temu široj publici, i samim tim pozitivno djelovati na mijenjanje svijesti opšte populacije.
Kakav je bio odziv ljudi na izložbu?
Kristofer Andrić: Sto se tiče odaziva za izložbu ja sam se ugodno iznenadio. Još vrijeme nam nije služilo. Za razliku od posjećenosti na prijašnjim izložbama , jer ljudi nemaju naviku da posjećuju izložbe, bio je skoro pa pun Kriterion ljudi koji su dio lgbt zajednice i koji nisu.
Da li postoji trans zajednica u BiH? Ko
je su glavne prepreke u aktivnostima i okupljanjima trans zajednice?
Kristofer Andrić: Naravno da postoji zajednica, samo nije toliko vidljiva. Mislim da je najveći problem u individuama, kako se ljudi nose sa svojim identitetom. Da li imaju ok odnost sa ljudima oko sebe, da li žele da budu out, jer Sarajevo i nije toliko sigurno mjesto.
Da li “Trans BiH” planira još neke aktivnosti u budućnosti?
Kristofer Andrić: Što se mene tiče da. Očekujte još akcija u budućnosti. 🙂
Autor: Jovan Džoli Ulićević
