Želimo saznati o vašim iskustvima s pristupom zdravstvenoj skrbi! Nije bitno da li želite ili ste pristupilei bilo kakvim zdravstvenim uslugama koje su specifične za trans osobe (npr. hormoni, operacije, itd.) ili ne – ovo istraživanje je za SVE (potencijalno) trans osobe koje ispunjavaju gore navedene kriterijume!
Upitnik će se baviti sa nekoliko tema o vašem zdravlju i dobrobiti kao osobe sa trans iskustvom, vašim iskustvima sa zdravstvenom skrbi i evaluacijom zdravstvenog sistema u vašoj zemlji i gde ste mu pristupilei.
Ne postoje “ispravni” ili “pogrešni” odgovori – iskustva, misli i osećanja svake osobe su validna i važna, i potičemo vas da koristite riječi i izraze koji vam najviše odgovaraju.
*Za potrebe ovog upitnika upotrebljavamo “trans osobe” i “osobe sa trans iskustvom” naizmjenično kao krovne pojmove koji se odnose na sve ljude čiji se rodni identitet i/ili rodno izražavanje razlikuje od onih koji se očekuju za spol koji im je pripisan pri rođenju. To uključuje, ali nije ograničeno na nebinarne, kvir i rodno varijantne osobe, trans muškarce, žene sa trans historijom, itd.
TMB (Trans Mreža Balkan) se zalaže za zdravstvenu zaštitu trans osoba koja se zasniva na savremenom medicinskom znanju i najvišim standardima ljudskih prava. Potrebna nam je vaša pomoć da omogućimo takvu etičku, individualnu zdravstvenu skrb u našem regionu! Ovo istraživanje je prvo takve vrste u regionu koje uzima u obzir mnoge različite identitete, potrebe i iskustva, a koje su osmislile trans osobe za trans osobe. Primarni istraživački tim za ovo istraživanje čine tri trans osobe iz regije Balkana: Ryan Žujo, Arian Kajtezović i Vanja Cipurković. Za sva pitanja ili komentare možete se javiti timu na e-mail health@transbalkan.org.
Dio upitnika koji se odnosi na Hrvatsku se provodi u suradnji s kolekTIRV-om u sklopu projekta “Od praznina do pristupa – trans i interspolne osobe u zdravstvu”. Projekt financira Europska komisija, Opća uprava za pravosuđe i potrošaće, kroz program Građani, jednakost, prava i vrijednosti. Za više informacija o projektu posjetite: https://kolektirv.hr/projekt-od-praznina-do-pristupa-trans-i-interspolne-osobe-u-zdravstvu/ Za sva pitanja o projektu pišite na info@kolektirv.hr
Trans Mreža Balkan u potpunosti podržava Asocijaciju Spektra u borbi protiv nasilja nad trans osobama u Crnoj Gori, te zahtijevamo poduzimanje svih zakonskih mjera protiv počinilaca zločina u Kolašinu. Ujedinjenie smo protiv opresije i mržnje!
U nasilju nema pravde, nema hrabrosti. U nasilju nema ništa uzvišeno: ono je krajnja degradacija svega što je u nama plemenito i dobro. Ponos u činu nasilja je kraj ljudske časti, kao što je i okretanje glave od nepravde, pa bili mi “obični građani” ili policija, vlada, zakonodavci.
Za trans osobe, nasilje je dio svakodnevice. Ne iznenađuje nas, kao što nas ne iznenađuje ni nasilje u porodici, u školama, na ulici… Nasilje je epidemija, i naučeni smo da ga očekujemo. Naučeni smo da na mržnju i okrutnost gledamo kao na nešto “prirodno.” Kao i ostatak društva, iz puke nužde smo ubijedili samie sebe da su nasilje i mržnja nešto s čime jednostavno moramo živjeti, kao što se nekada živjelo sa kugom. U pokornoj tišini, mi rođeni iz prkosnog kamena Balkana, se nadamo da neće baš nas sačekati mržnja u nekom prolazu, iza škole, ispred pekare. A onda ta mržnja pokuca na vrata porodične kuće, i dok svijet muko gleda, pokuša izbrisati jedno nevino ljudsko biće.
Nasilje nije prirodno. Ono je loš običaj, neispravljena navika našeg društva. Ono je trauma koja traži lijek za sebe tako što uništava druge – pa zato taj lijek nikada i ne nalazi. Nasilje je tragični gubitak svijesti o neupitnoj vrijednosti života. Nasilje nije prirodno koliko god da je postalo norma našeg društva.
Ono što je ljudskom biću prirodno je da se zgražava nad okrutnošću i mržnjom. Prirodno je pomoći drugoj osobi, zaštiti nekoga ko je nadjačan, ko je opkoljen i napadnut. Prirodno je željeti stati između smrti i drugog ljudskog bića. Prirodno je osjetiti tuđu bol i strah i suosjećati, kao što je prirodno osjetiti i ljutnju i očaj. Ali mi nismo samo bespomoćni promatrači. Skrenuti pogledi i utisani glasovi omogućavaju da jednom trans momku na vrata rodne kuće dođu osobe koje su odlučile da on ne bi trebao živjeti u miru jer se njima iz nekog razloga ne sviđa. Sutra im se nećete sviđati ti ili tvoje dijete.
Mi se svaki dan borimo za svoje živote i živote drugih trans osoba, i nikada nećemo odustati. Jednako tako nećemo prihvatiti užasnu pomisao da ljudi oko nas nemaju u sebi dovoljno ljubavi i časti da ustanu protiv nasilja, i da u miru gledaju kako se brišu ljudski životi.
-Daniel Žujo, izvršni koordinator Trans Mreže Balkan
Ove godine, Trans Mreža Balkan, Trans Aid i Spektra organiziraju peti po redu Transpozij_um, koji će kulminirati prvim Balkanskim Trans Inter Maršom!
Međutim, bez tebe nećemo uspjeti!
Tijekom godina druženja s raznolikim osobama na dosadašnjim Transpozij_umima, čuli_e smo mnoge divne priče o tome kako je Transpozij_um utjecao na živote onih koji_e su osjetili_e sigurnost i toplinu koja se stvori tijekom nekoliko dana provedenih u prijateljskom okruženju.
https://www.youtube.com/watch?v=PSfz8dMgz0E
Ovom prilikom bismo te htjeli_e pozvati da sudjeluješ u stvaranju ova dva magična prostora na tri načina:
Donacijom ćeš pomoći ostvariti prvi Balkanski Trans Inter Marš i dovesti što veći broj osoba iz regije na Transpozij_um 5 – u siguran prostor u kojem mogu razmijeniti znanja i iskustva i biti podrška jedni_e drugima, te poslati snažne poruke otpora rastućem fašizmu na prvom Balkanskom Trans Inter Maršu!
Dolaskom ćeš doprinijeti stvaranju divne energije, i sudjelovati u izgradnji zajedništva i solidarnosti, kao i pružanju otpora opresiji!
Doživljajem magičnih osjećaja poput ljubavi, pripadanja i solidarnosti ćeš se osnažiti i motivirati druge da iskuse i podrže raznolikost naših zajednica, tijela, identiteta i stvarnosti!
ZAŠTO ORGANIZUJEMO BALKANSKI TRANS INTER MARŠ?
U zemljama našeg regiona jačaju desničarske, fašističke grupe, koje skoro uvek svoje napade fokusiraju na marginalizovane grupe – žene, trans osobe, Romkinje_e, migrante_kinje, osobe tamnije boje kože, seksualne radnice_ke i mnoge druge. Kako su naše zajednice jedna od glavnih meta fašističkih grupa koje se protive Istanbulskoj konvenciji i rodnoj ravnopravnosti, smatramo da je naročito važno da se Balkanski Trans Inter Marš održi, da ga podrže sve osobe koje smatraju da zaslužujemo živjeti dostojanstveno, a da naša zajednica pošalje snažne poruke otpora svim oblicima opresije. Održavanjem prvog regionalnog Trans Inter Marša želimo da ujedinjeno pošaljemo poruke ponosa i prkosa, bunta protiv polaganja prava na naša tijela, umove i živote. Želimo da pokažemo da naše zajednice iz različitih zemalja stoje zajedno u namjeri da stanemo na kraj napadima na naše ličnosti, na naša tijela i živote, te da je margina mjesto otpora, a ne mjesto kontrole i pokornosti. Naša solidarnost ne prestaje na granicama, govori sve jezike, i mi čvrsto stojimo uz sve osobe čija se ljudska prava i dostojanstvo narušavaju.
ŠTA JE TRANSPOZIJ_UM?
Transpozij_um je jedini regionalni događaj koji okuplja trans, rodno varijantne i interspolne osobe. Dosad je organiziran u Zagrebu i Podgorici, i svaki put je okupio oko 60 osoba iz regije bivše Jugoslavije i šire. Transpozij_um je postao tradicija naše regionalne zajednice otkad je 2014. godine pokrenut od strane Trans Aid-a, a onda kako bi moglie spakirati Transpozij_um i slati ga svuda po regiji, od 2016. ga organizira Trans Mreža Balkan u suradnji s lokalnim grupama. Tako nam se Transpozij_um 2017. godine po prvi put uputio van Zagreba, u Crnu Goru. U Podgorici, Transpozij_um je ugostila tada neformalna grupa trans osoba “Transovci”, uz podršku LGBTIQ Asocijacije “Queer Montenegro” i Trans Aid-a, ubrzo nakon čega, vođeni_e inspiracijom i energijom koju je Transpozij_um donio, osnovali_e su prvu trans organizaciju u Crnoj Gori – “Spektra”!
KOJI JE ZNAČAJ TRANSPOZIJ_UMA?
Transpozij_um je događaj koji zajednica trans, inter i rodno varijantnih osoba sa uzbuđenjem čeka svake godine! Transpozij_um je siguran prostor za koji se uvijek brine vrijedan tim – nazvan “tim srčeko” i “tim lavlje srce”. To je mjesto za razmjenu iskustava, mišljenja i stavova, diskusiju o raznim dilemama o kojima inače nemamo priliku pričati sa sličnima sebi; mjesto na kojem upoznajemo jedni_e druge i sigurni_e smo pokazati svoje lice, bez srama i straha. Kako bi što bolje doživio_la magiju Transpozij_uma, zajednica trans, inter i rodno varijantnih osoba je odlučila hrabro da podijeli svoja iskustva sa tobom i prenese ti šta za nas predstavlja Transpozij_um i kako utiče na naše živote! Za početak, tu je gornji video, a ispod su slike s prethodnih Transpozij_uma.
KAKO MOGU PODRŽATI TRANSPOZIJ_UM I BALKANSKI TRANS INTER MARŠ?
Da bi se Transpozij_um i Trans Inter Marš održali, potrebno nam je da skupimo barem 50.000 HRK (oko 6,789 EUR; $7,959 USD), kako bismo pokrili_e osnovne troškove što će nam omogućiti da u subotu 30.3. po prvi put za trans i inter prava marširamo ulicama Zagreba, kao i da obezbjedimo dolazak, smještaj, hranu, materijale i mjesto za rad na Transpozij_umu za 60 trans, inter i rodno varijantnih osoba iz Hrvatske, Srbije, BiH, Crne Gore, Slovenije, Makedonije, Kosova i Albanije. Ti nam možeš pomoći u tome!
Doniraj i pomozi direktno u održavanu Transpozij_uma i Balkanskog Trans Inter Marša!
Dijeli ovu kampanju i pomozi da što više ljudi čuje priču o magičnom Transpozij_umu i prvom Balkanskom Trans Inter Maršu!
UNAPRIJED TI ZAHVALJUJEMO ŠTO DAJEŠ SVOJ DOPRINOS DA OVAKO VAŽAN DOGAĐAJ POSTANE STVARNOST!
This year, Trans Network Balkan, Trans Aid and Spektra are organizing the fifth Transposium, which will culminate with the first Balkan Trans Intersex March!
However, we won’t make it without you!
During the years spent together with the various people during previous Transposiums, we heard many wonderful stories about the influence of Transposium on the lives of those who felt the security and warmth that are created during those few days spent in a friendly environment.
https://www.youtube.com/watch?v=PSfz8dMgz0E
We would like to take this opportunity to invite you to participate in creating these two magical spaces in three ways:
Donate and help make the first Balkan Trans Intersex March a reality and bring as many persons from the region as possible to Transposium 5 – a safe space where they can exchange knowledge and experiences, and support each other, as well as send strong messages of resistance to the growing fascism at the first Balkan Trans Intersex March!
Come and contribute to creating a wonderful energy, and participate in building community and solidarity, as well as resisting oppression!
Experience magical feelings such as love, belonging, and solidarity, which will empower you to motivate others to experience and support the diversities of our communities, bodies, identities and realities!
WHY ARE WE ORGANIZING THE BALKAN TRANS INTERSEX MARCH?
In countries in our region there is an evident growth of right-wing, fascist groups, which almost always focus their attacks on marginalized groups – women, trans persons, Roma communities, migrants, people of color, sex workers, and many others. Since our communities are one of the main targets of fascist groups which are against the Istanbul Convention and gender equality, we believe that it is extremely important to organize the Balkan Trans Intersex March, that it’s supported by all people who think we deserve to live with dignity, and that our communities send powerful messages of resistance to all forms of oppression. With the first regional Trans Intersex March we want to send joint messages of pride and defiance, and revolt against those who claim dominion over our bodies, minds and lives. We want to show that our communities from different countries are standing together in our aim to end the attacks on us, our bodies and lives, as well as that the margins are a place of resistance, not a place of control and obedience. Our solidarity does not stop at borders, it speaks all languages, and we stand firmly by all persons whose human rights and dignity are being violated.
WHAT IS TRANSPOSIUM?
Transposium is the only regional event which gathers trans, gender variant and intersex persons. It has been organized in Zagreb and Podgorica so far, and each time it gathered around 60 persons from the ex-Yugoslav region and beyond. Transposium has become a tradition of our regional community since 2014 when it was started by Trans Aid. In order to pack Transposium up and send it all over the region, since 2016 Trans Network Balkan has been organising it in cooperation with local groups. In 2017, Transposium traveled outside of Zagreb for the first time. It was organized in Podgorica, Montenegro, and it was hosted by the, at the time informal, trans group, Transovci, with the support of LGBTIQ Association Queer Montenegro and Trans Aid. Soon after this, led by the inspiration and energy created at Transposium, Transovci founded the first trans organization in Montenegro – Spektra!
WHAT IS THE SIGNIFICANCE OF TRANSPOSIUM?
Transposium is an event which is awaited with excitement by the trans, intersex and gender variant community every year! Transposium is a safe space always cared for by a hard-working team – “srčeko tim” (“heart team”) and “tim lavlje srce” (“lion’s heart team”). It is a space where we can exchange experiences, opinions and attitudes, discuss different dilemmas we usually don’t have a chance to discuss with people we can relate to; a space where we meet each other and feel safe to show our faces, without shame and fear. To bring a bit of the magic of Transposium to you, our community of trans, intersex and gender variant persons has bravely decided to share their experiences with you and let you in on what Transposium means to us and how it affects our lives! To start, you can watch the video above, as well as some pictures from previous Transposiums below.
HOW CAN I SUPPORT TRANSPOSIUM AND THE BALKAN TRANS INTERSEX MARCH?
To ensure that Transposium and Balkan Trans Intersex March can take place, we need to raise at least 50.000 HRK (around 6,789 EUR or $7,959 USD) which which would cover our basic costs and enable us to march for trans and intersex rights through the streets of Zagreb on Saturday, March 30 for the first time. This would enable us to support at least 60 trans, intersex and gender variant persons from Croatia, Serbia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Slovenia, Macedonia, Kosovo and Albania to be able to come to Transposium and have accommodation, food, materials and a venue for the event. You can help us with that!
Donate and make Transposium and the Balkan Trans Intersex March happen!
Share this campaign so that as many people as possible hear the story of the magical Transposium and the first Balkan Trans Intersex March!
THANK YOU IN ADVANCE FOR YOUR CONTRIBUTION IN MAKING THIS IMPORTANT EVENT REALITY!
Trans Mreža Balkan pokreće program podrške zajednici! Ukoliko si transrodna, rodno varijantna osoba ili jednostavno propituješ rod, javi se da popričamo! Možemo da ti pružimo informacije o rodu, tranziciji, ljudskim pravima u tvojoj zemlji, prevenciji HIV-a i polno prenosivih infekcija, reproduktivnim pravima, pomognemo ti da se spojiš s drugim trans osobama u tvom području, saveznicama_cima, stručnjakinjama_cima u raznim oblastima (medicina, mentalno zdravlje, institucije), pružimo ti podršku tokom autovanja, promišljanja o rodu, budemo uz tebe tokom prijave procesa diskriminacije ili nasilja, ili jednostavno porazgovaramo o bilo kojoj drugoj temi koja te zanima.
Za pružanje podrške zadužen je naš TIM ZA PODRŠKU koji čine:
Jovan Džoli Ulićević
Možeš mu pisati na dzoli@transbalkan.org, na Facebook profil ili Viber/Whats App: +382 67 135 205.
Ryan Žujo
Možeš mu pisati na ryan@transbalkan.org, Facebook profil ili Telegram : +385 97 652 9647
Oktobar je važan mjesec za interpolne i transrodne osobe. Dok se 22. oktobar obilježava kao Međunarodni dan depatologizacije trans identiteta, 26. oktobar je Međunarodni dan podizanja svijesti o interpolnim osobama. U vremenu kada su naši identiteti i tijela i dalje patologizovani, podižemo glas ukazujući na probleme sa kojima se susrijećemo, zbog dugogodišnje štete koja je nanijeta našim zajednicama, upravo samom patologizacijom.
U julu 2018. godine, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je u procesu revizije Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11), izbrisala cijelo poglavlje koje je kategorizovalo trans identitete u oblast mentalnih poremećaja. Ova promjena je napravila presedan u načinu na koji medicinska struka gleda transrodne osobe, te poslala snažnu poruku koja ima za cilj da smanji diskriminaciju i stigmu sa kojom se susrijećemo prilikom pristupa zdravstvenim uslugama, naročito onima koje su usmjerene na mentalno zdravlje.
Međutim, uprkos brojnim naporima interpolnih aktivista_kinja, SZO je odbila da depatologizuje interpolne osobe, ostavljajući varijacije u polnim karakteristikama obilježene kao poremećaje. Promjena koja je od ključnog značaja za kvalitet života interpolnih osoba, nije se desila niti nakon urgiranja UN-ovih tijela za zaštitu ljudskih prava 2009, niti Rezolucije Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope koja je pozvala zemlje članice da ukinu medicinske intervencije nad interpolnim osobama. Ovakav stav medicinske struke donosi ogromnu štetu interpolnim osobama.
Operacije „normalizacije pola“ se sprovode nad interpolnim bebama već više od 70 godina, često u tajnosti, bez obavještavanja roditelja o tome. Čak i onda kada su roditelji obaviješteni, pod pritiskom da njihovo dijete uklope u rodne norme, ovakve operacije se dešavaju, ostavljajući trajne posljedice na tijela i živote interpolnih osoba. U posljednjih nekoliko decenija, mnoge interpolne osobe su nakon godina života provedenih u sramu i strahu, progovorile, dijeljeći iskustva puna bola, koja govore o posljedicama poput seksualne disfunkcije, neplodnosti, konstantnih bolova, pripisivanja roda koji ne osjećaju kao svoj, te življenja u stigmi, skrivanju zbog različitog tijela, trauma koje su povezane sa narušenim tjelesnim integritetom. Sva ova iskustva rezultat su zdravstveno neindikovanih medicinskih intervencija koje su imale za cilj isključivo da uklope tijela interpolnih beba u društvene rodne norme.
Danas, kad interpolna zajednica raste, kada interpolne osobe govore u svoje ime, zahtijevamo da naša tijela i naši umovi ne budu patologizovani. Zahtijevamo da nas društvo ne tjera u kutije i okove koje je samo sebi nametnulo, a naročito da to ne radi medicinska struka koja je položila zakletvu čija je osnova – Ne naškodi! Mi, interpolne i transrodne osobe slavimo različitost svojih tijela i identiteta, te odbijamo dvije ponuđene opcije i vjerujemo da smo mnogo više od binarnog shvatanja roda i tijela.
Povodom Dana svijesti o interpolnim osobama, pozivamo sve koji_e se zalažu za ljudska prava, te poštovanje i dostojanstven tretman svih osoba u društvu – ujedinimo se u borbi protiv opresivnih mehanizama koji nam onemogućavaju da postojimo onakvi_e kakvi_e jesmo. Pozivamo medicinske stručnjake_inje da zauzmu jasan stav koji radi u najboljem interesu onih koje štite, a koji je zasnovan na informisanom pristanku, te poštovanju tjelesnog integriteta i naših identiteta. Danas podižemo svijest o interpolnim osobama i apelujemo na preduzimanje konkretnih radnji kako bi se zaustavilo kršenje našeg prava na sopstveni život!
Zakleo bih se da se sjećam mjeseci dok sam u plodovoj vodici plivao, stegnut pupčanom vrpcom koja vezivaše mene i majku. Gušio sam se u tom već nedovoljno velikom prostoru za bilo kakav pokret. Poželjeh napolje. Čuo bih katkad poneki šum koji je valjda predstavljao glas. Pobjeći odatle, bila je jedina misao koja je udarala o uske zidove majčine materice koji su dodirivali moje još nerazvijeno tijelo. Zarobljen sam, mislio sam. Devet mjeseci moram biti tu. Koliko li je to, ne umjedoh da brojim. A i kako bih umio, još uvijek nisam neko ko postoji. Osjećao sam. Zidovi postajaše sve uži, rastao sam. Želim pobjeći od prvog momenta u kom sam ovdje smješten, al’ uplaših se na sekundu. Zavolio sam osobu koja me u sebi nosaše. Svaki joj otkucaj srca znam. Kako i ne bih, svaki je kroz moje tijelo prošao. Ako odem, da li ću ikada više osjetiti njene otkucaje, pitao sam se.
Prolazilo je vrijeme,nisam više mogao,odlučih da poranim. Već osam mjeseci sam ovdje, napravih prvi trzaj koji snažno uzdrma usko klupko u kom sam se nalazio. Otkucaji se najednom ubrzaše. Čuo sam vrisak. Pokreti njenog tijela jako zaljuljaše moje. Osjetih dodir, kao da neko pokušava da me zadrži ne bih li ispao. Tračak svjetla pomoli se pored moje glave, progledah. Voda koja me okruživala najednom nesta, udahnuo sam po prvi put. Neki se grubi dodir oko moje glave obavi, vuče me ka svjetlu. Odlazim napokon, rekoh sebi. Samo što sam uspio da simuliram izgovaranje te dvije proste riječi, svjetlo me već preplavilo. Zgučenost i tama koji su me okruživali nestaše. Našao sam se u rukama osobe čije otkucaje srca ne znadoh prepoznati. To nije ona. Strah se pojavi ponovo. Osvrnuh se oko sebe ne bih li je primijetio u masi nepoznatih ljudi. Eno je, vidim je, leži iscrpljena na krevetu prekrivenom krvlju koja se sa mnom spustila. Odvode me, sve sam joj dalji.
Tad prvi put zaplakah i pokušah je dozvati. Nisam imao glas. Neki čudni zvuci niske frekvencije iz mene su izlazili. Već je bilo kasno, našao sam se u drugoj prostoriji. Previše svjetla, previše dodira, poželjeh da se vratim nazad. Smijeniše se tama i svjetlo koji moju sobu ukrašavaše, valjda su to bili noć i dan. Nakon te smjene koja se relativno brzo odigra našao sam se u njenom naručju. Uzemirenost koja je tijelom mojim harala, najednom nesta. Njene ruke milovaše moje tijelo koje bješe tek toliko da mogadoh stati među njih. Gledala me pravo u oči dok mi je šaputala najslađe riječi koje bi me na momenat navele na osmijeh. U nekom trenu začuh svoje ime. Ne odazvah se. Kakvo je to ime uopšte, ne dopada mi se. Ni pitali me niste, pomislih u sebi. Smjena noći i dana desila se opet, odvode me. Danas je više ljudi nego inače. Majka mi plače, nešto poput vode izlazi iz njena dva oka koja toplotom zračiše. Danas me ni ne pogleda. Stariji sijedi čovjek je zagrli i njene suze prestaše teći. Ni on me ne pogleda. Neko čudno osjećanje prostruja mojim tijelom, osjetih se nepoželjan.
Uđosmo u automobil koji nas je trebao odvesti do mjesta koje zovu domom. Bio sam u njenom naručju, nosaše me kao teret il se bar tako osjetih. Tokom puta autom je vladala tišina, tek bi poneka majčina suza pala na moje lice I izazvala neki nemir u meni. Auto uspori, stižemo izgleda. Otvoriše se vrata i pred mojim očima nađe se velika bijela kuća sa puno prozora. Na svakom od njih se nalazio neko ko u centimetar proprati moj put do ulaza. Bio sam okružen pogledima žaljenja, zapitah se zašto. Unutra smo. Neko lijepo osjećanje zavlada mojim tijelom, bješe mi toplo. Ostavljen sam u kolijevci, ostavljen uz pratnju majčinih suza. Ležao sam tu dugo, čekajući da se neki poznat lik pojavi nada mnom i da mi razlog za smijeh. Ne bješe nikog. Zaplakah. Usamljen sam. Plakao sam dugo i bez prestanka, ali ničiju pažnju ne privukoh. Najednom, pojavi se jedno poznato lice, stari sijedi čovjek čiji je zagrljaj majčine suze umirio nedavno. Pruži ruke k meni i već u sledećem momentu nalazio sam se u njegovom naručju. Zagledao sam ga. Ličim mu, imamo iste oči, primijetih. Najednom, njegove postaše svjetlije, neki se sjaj u njima pojavi. Zapitao sam se da li je zbog mraka, ali najednom moje lice posta vlažno. Sjaj iz njegovih očiju padao je po mom licu u formi suza. Šaputao mi je, ove riječi ne bjehu slatke, osjetih tugu u njima. Doziva me, opet onim imenom za koje simpatija nemadoh. Od početka znadoh, ja se ne zovem tako.
Sledećeg me dana okruživaše veći broj ljudi. Bješe tu i jedna djevojčica, moje veličine. I ona je tek pristigla izgleda. Iz nekog razloga kupila je više simpatija nego ja, osjetih se manje bitan. Pružao sam ruke svakome tu, ne bih li se barem na sekund osjetio poželjan. Bezuspješno. U nekom sam momentu čuo da je dozivaju. Nazvaše je istim imenom kojim dozivaše mene. Zbunjen sam. Ja sam dječak ,ne mogu nas zvati istim imenom. Gledao sam u njenom pravcu zbunjen dok sam osjećao da me u grudima nešto steže i najednom oči krenuše da mi se sklapaju, našao sam se u mraku. Najednom cijeli spektar boja pred mojim očima prođe, našao sam se u prostoru bez vremena. Negdje između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Otvaram oči. Pogled mi ode na kalendar koji se nalaziše na stočiću pored kreveta,18.10.2018., današnji datum. Dugo sam spavao, rekao bih. Ustajem iz kreveta, kasnim na posao. Kao i obično, ruka mi prvo krenu na policu sa desne strane na kojoj stajaše bijeli zavoj. Uzimam ga i još uvijek sanjiv sa njim u ruci hodam put kupatila. Kao i obično stojim ispred ogledala i gledam u osobu koja sam postao. Odraz u ogledalu bio je poput pokvarenog nijemog filma pa bih ga na tren izgubio ponekad. Prstom lijeve ruke krećem da odmotavam prvi sloj zavoja. Sad ide onaj teži dio, sjetih se dok obmotavam prvi sloj zavoja preko svojih grudi i leđa koja već bjehu u ranama od prethodnog dana. Osjećam bol, olakša mi to jer sam na taj bol navikao, osjećam ga uvijek, nekako je postao neodvojivi dio mene. Dok pritisak koji mi zavoj stvara postajaše sve veći, razmišljao sam o djetinjstvu.
Sjetih se prvog puta kada sam im rekao da sam dječak. Zamislite, nisu znali to. Na momenat se zapitah kako, oduvijek im pokušavam reći. Najednom čudna struja prođe mojim tijelom, zapitah se zašto sam uopšte to morao govoriti, kao da sam kriv jer mi pogrešno ime dadoše i za nekog me drugog zamijeniše. Prošlo je već par mjeseci kako živim sam, tek neko vrijeme kako sam svoj život u svoje ruke uzeo i otpočeo borbu sa samoćom. Razmišljanja mi prekide poslednji sloj zavoja koji mi skliznu iz ruke. Završio sam. Uzeh sa stola traku koju nalijepih ne bi li sve ostalo dovoljno stisnuto da se osjećam ugodno, a opet, da ne mogu da dišem slobodno. Pluća kao da mi plaču I mole me za milost, koža na leđima mjesto suza pušta krv.
Spustih pogled na zemlju. Izvinite. Nisam htio da vas mučim, dio ste mene. Kunem se, sve bih dao da mogu da vam uzvratim ljubav, želio bih da barem na sekund uživam u vama. Pogled je i dalje na zemlji, znate i sami da nijesam znao da vas ne volim, ja od početka znam ko smo. Rekli su mi da nijeste moji, ubijedili me da treba da vas se sramim i ja sam podlegao. Sad osjećam tu bespotrebnu sramotu i od sebe vas krijem. Ne mogu vam ništa više od ovoga reći, prekidoh konverzaciju koju sam sa sobom vodio. Uzeh maijcu koju sam od majke dobio za svoj osamnaesti rođendan, majka me voli i ovakvog. Valjda je i ona osjećala ko sam, bili smo jedno mjesecima. Pokušah se obući dok se bol prožimao mojim rebrima koja bjehu zarobljena okovima koje sam sam stavio. Uspio sam, ponovo. Rutina je ovo, nešto poput karte za izlazak među ljude, drukčije ne bih mogao.
Kasnim na posao,prisjetih se opet, pa užurbano krenuh put izlaznih vrata. Danas sija sunce, bacih pogled na sat.12:25. Imam još pet minuta da stignem bus koji ne bih smio propustiti. Hod do posla u trajanju od pola sata ovako s pola daha koji mogadoh napraviti, još po ovom suncu, ne bi bilo pametno, šaputao mi je bol koji se prožimao cijelim tijelom u tom momentu. Ne mogadoh ga slušati, hodao sam ubrzano ne bih li uspio da stignem na vrijeme. 12:30, bio sam na stanici. Dodatni bol ovog je puta izbjegnut. Taman kad mi mislima prođe olakšanje zbog izbjegnutog bola, postah svjestan pogleda koje izbjeći ni danas ne mogu. Šta da se radi, pomislih u sebi i nasmijan uđoh u bus.
Dok su me okruživali pogledi koji istraživaše moje tijelo i lice u centimetar kao da neku potvrdu traže, gledao sam kroz prozor i razmišljao o tome kako sam poseban ovako drugačiji i kako je mnogo atoma snage bilo potrebno ne bih li bez imalo straha kročio u ovaj bus i zauzeo svoje mjesto. Zavoljeh sebe, barem na sekund. Puno sam toga prespavao, veliki bješe onaj skok iz prošlosti. Stigao sam na svoju stanicu, pomislih da ću uskoro stići i na poslednju stanicu svoje tranzicije. Razmišljao sam o tome ko će me na toj stanici čekati, dok sam iz nekog razloga nasmijan i zahvalan na svom postojanju koračao put posla.
