Kako biti trans*?

Žao mi j14699783_670380993130397_1344788128_ne, ali ovdje nećete pročitati nikakve upute i pravila. Kada napokon shvatite da ste transrodna osoba, i kada se pronađete u jednom u moru identiteta pravilnik o vašem novom ponašanju, izgledu i generalno načinu života se ne pojavi magično ispred vas, nit’ ga možete pronaći u pdf formatu na internetu.

Ipak, mislim da živimo u takvom društvu da onog momenta kada se autate kao trans* osoba dobijete pritisak da ostvarite određena očekivanja društva. Ako ste trans muškarac morate da se oblačite kao muškarac, da mirišete kao muškarac, da imate kratku kosu, da se ponašate kao muškarac, da jedete kao muškarac i da dišete kao muškarac. Ne smijete ni pod koju cijenu uraditi nešto što se smatra isključivo ženskom stvari, kao npr. pokazati emocije, obući suknju, jer to vas čini manje muškarcem. Mora da ste onda samo zbunjeni i ne znate zapravo ništa o svom identitetu.

Danas je sve podijeljeno na muško i žensko. Od odjeće i parfema od olovki. U Konzumu je sada aktuelno skupljati Star Wars ili Frozen sličice i ostale stvari. Svaki put, bez izuzetka, osoba na kasi me pita „Za dječaka ili za djevojčicu?“ zato što izgleda djevojčice ne mogu voljeti Star Wars a dječaci Frozen. U Star Wars sličicama čak nema Princeze Lei-e ni Padme Amidale. Ali da ne ulazimo u likove Star Warsa, jer bi ovaj post bio značajno duži, ja obavezno odgovorim sa „Za djevojčicu, Star Wars.“ i strijeljam pogledom osobu koja radi na kasi, uživajući u zbunjenom pogledu. Očito me sitnice čine sretnom.

Od vas se očekuje da dokazujete nekome svoj rodni identitet i da ga branite od onih koji ga preispituju i kojima to nije jasno. NE! Ne mogu opisati koliko bih voljela da svi shvate i stvarno prihvate to da se mi nikome ne trebamo dokazivati i pravdati.

Bez obzira na vaš rodni identitet, vi ne morate pratiti nikakva pravila. Oblačite se onako kako je vama najugodnije i ponašajte se onako kako vi želite. Klišej je, ali budite svoji. Pored svega s čim se transrodne osobe moraju nositi, još treba da ispunite očekivanja neke osobe koju ne poznajete, samo da bi njoj bilo lakše staviti vas u određenu grupu.  Jedina stvar koju morate da uradite jeste da budete osoba koja želite da budete i da se vi osjećate ugodno u svojoj koži, sve ostalno nije bitno.

Autor_ka: Glitter

Prijavi se da budeš dio TMB Raje!

Dragie našie,

Sa zadovoljstvom vas pozivamo da se priključite radu TMB-a i postanete dio regionalnog TIRV pokreta! Nakon registracije našeg TMB-a vrijedno smo radilie na postavljanju temelja, te smo kreiralie pristupnice za vas, kako bi što više osoba iz zajednice imalo priliku da doprinese razvoju Trans Mreže Balkan.

U nastavku teksta slijede objašnjenja i uputstva kako postati dio TMB Raje! 🙂

logoipecat

1. ŠTA JE TMB RAJA?

TMB Raja je zajednica koja čini Trans Mrežu Balkan, izvor inspiracije i energije TMB-a, i podstiče se da sudjeluje u radu TMB-a, dijeli svoja mišljenja i ideje sa TIMBA-om (TIMBA = Tim + Balkan = redovno članstvo TMB-a = Skupština, odnosno najviše tijelo TMB-a) i Koordinacijskim Timom (glavno izvršno tijelo TMB-a). TMB Raja kroz redovan, aktivan i konstruktivan doprinos stiče pravo da se prijavi u redovno članstvo, tj. da postane dio TIMBA-e.

2. PREDUVJETI

(*) da se osoba svojim sadašnjim ili prošlim djelovanjem ili postupcima nije ogriješila o univerzalne vrijednosti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te vrijednosti, viziju, misiju, ciljeve i načela rada Trans Mreže Balkan. Iznimno, ukoliko osoba pokaže spremnost da djeluje u skladu sa univerzalnim vrijednostima ljudskih prava i osnovnih sloboda, te vrijednostima, vizijom, misijom, ciljevima i načelima rada Trans Mreže Balkan, Koordinacijski Tim može razmotriti prijavu.

3. PRAVA

(*) primanje mjesečnih newsletter izvještaja o radu TMB-a
(*) prijavljivanje za sudjelovanje u događajima, istraživanjima i drugim aktivnostima koje organizira TMB
(*) davanje inputa na poziv Koordinacijskog Tima i/ili TIMBA-e
(*) prijavljivanje za volontiranje u TMB-u
(*) prijavljivanje za rad u radnim timovima TMB-a, kada za tim postoji potreba
(*) apliciranje za prijem u redovno članstvo, tj. TIMBA-u

4. OBAVEZE

(*) poštivanje i podržavanje vrijednosti, vizije, misije, ciljeva, načela rada i Statuta TMB-a
(*) ne korištenje povezanosti sa TMB-om u svrhu profesionalne koristi, napretka ili promocije, izuzev radi napretka u aktivizmu (tj. osoba ne smije koristiti svoju povezanost sa TMB-om za promociju svojih usluga, poslovanja, i slično). Primjeri:
– Vlasnica biznisa na svojoj web stranici ne smije navoditi da je u TMB Raji
– Kirurginja/psiholog/endokrinologinja… ne smije promovirati svoj rad tako što navodi svoju povezanost sa TMB-om
– Osoba/institucija/biznis ne smije navoditi da TMB podržava njihov rad na osnovu povezanosti sa TMB-om, itd..

4. NAČIN UKLJUČIVANJA

Osobe koje žele pristupiti TMB Raji trebaju popuniti formular kojem možeš pristupiti klikom na sledeći link: TMB RAJA pristupnica, sa sljedećim informacijama, (Ako ne možeš popuniti ovaj formular, i želiš da ti pošaljemo pristupnicu u drugom formatu, javi nam se na adresu info@transbalkan.org).

(*) ime i zamjenice kojim osoba želi da je se oslovljava
(*) email adresa na koju želi primati informacije od Trans Mreže Balkan
(*) obrazloženje zašto se želi priključiti Trans Mreži Balkan
(*) izjaviti da se obavezuje podržavati i djelovati u skladu s vrijednostima, vizijom, misijom, ciljevima, načelima rada i Statutom Trans Mreže Balkan, i ispunjavati obaveze vezane uz TMB Raju.

Ukoliko imaš nekih dodatnih pitanja povodom pristupanja TMB Raji, slobodno nam piši na info@transbalkan.org. !

TMB tim

Spektar

14483750_1699630943695007_1207100111_n
Foto: Patrick Rohr

Identitet kao jedinka je nepostojan. Može biti prikaz segmenta jedne cjeline, ali nikako cjelina. Sam prijevod te riječi s latinskog jezika označava karakterističnu jedinicu, a homogenizacija koja sprječava brojnost identiteta uništava mogućnost razlikovanja jedinki unutar društva.  Pokušaj reduciranja brojnosti je poražavajuć i za samu jedinku, koja je uskraćena za izražavanje socijalnog, nacionalnog, spolnog, rodnog, profesionalnog, religijskog, kulturnog… identiteta, koji svaki svojim udjelom kreiraju osobu u cjelosti. Uskraćivanje slobode izražavanja je produkt manjka tolerancije, gdje se identitet pokušava svesti na što užu mogućnost izbora kako bi se smanjile razlike i povećao stepen tolerancije.

U trenutku kada si postavimo pitanje ”ko sam ja?”, raznolikost unutar nas se nameće sama od sebe, reklo bi se nekim prirodnim porivom. To se desi iz razloga što je vrlo teško homogenizirati vlastiti identitet. Vrlo je teško reći za sebe da predstavljaš samo ime, ili samo broj na ličnoj karti, ili da svojim identitetom predstavljaš svoju profesiju, ili pak da predstavljaš svoju naciju ili religiju. Nemoguće je izabrati samo nešto iz spektra identiteta koji se nalaze u tebi samom. Postaviti sebi ovu vrstu pitanja je vrlo bitno, pogotovo u slučaju indoktrinacije društva u kojem živiš, gdje se identitet ne bira nego nameće. Vrlo je moguće da se pojedinci nikad nisu ni zapitali da li je njihov identitet stvar izbora, ili je stvar nametanja okoline. Međutim, sve dok neko prihvata nametnuto, i ne smatra se ugroženim zbog prisle da izabere samo nešto od ponuđenog, to pitanje nikad neće ni postaviti, jer se pitanja o vlastitom identitetu nameću u slučaju njihove svjesne ugroženosti.

Poimanje identiteta kao statičnog je odraz jednodimenzionalnog pristupa višedimenzionalnom pojmu. Ljudi se odlučuju na simplifikaciju pojma zbog lakšeg snalaženja u malom prostoru, unutar postavljenih granica. Mnogo je lakše imati jednu knjigu na polici, nego imati pedeset knjiga, jer  svakoj je potrebno naći mjesto, jednu je potrebno uklopiti među ostalih četrdeset i  devet, skinuti ih s police, obrisati prašinu, vratiti ih na svoje mjesto, pročitati svaku, te razmisliti o njihovim koricama i onome što je unutra.  A možeš  imati i pedeset knjiga, ali se držati samo jedne, s nadom da će se ostale uništiti same od sebe, što bi metaforički predstavljalo ignoranciju naspram brojnosti identiteta koja je postojana, ali zataškana.

”Ako izbori postoje, ali se ipak pretpostavlja da ih nema, korištenje mišljenja moglo bi biti zamijenjeno nekritičkim prihvaćanjem konformističkog ponašanja, bez obzira koliko bilo suvišno. Naša ljudskost koju dijelimo divljački je napadnuta kada se naše razlike svedu na jedan izmišljen sustav jedinstveno moćne kategorizacije.” Studija o segregaciji u obrazovanju, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu

Autor: Isić Liam

 

Poziv na sudjelovanje na grupe podrške – Trans Aid

Trans- grupe podrške (3)

Grupe podrške za trans*, inter i rodno varijantne osobe zamišljene su kao kontinuirani program psihološke podrške. Grupe podrške jedinstvena su prilika da trans* osobe razmjenjuju iskustva tranzicije, kao i druge probleme na koje nailaze sa osobama koje se nalaze u vrlo sličnim situacijama.

Grupe su pod vodstvom psihologije, a običaj je da se u jednom susretu pokrije jedna tema. Izbor tema koje se pokrivaju ovisi o sudionicima/icama grupe te njihovim potrebama i interesima.

Za sudjelovanje na grupama podrške potrebna je prijava na e-mail transavjetovanje@transaid.hr do 12.9.

Grupe su namijenjene punoljetnim osobama.

Idući susret održat će se 13.9. u 18h u prostoru LGBT centra, Petrinjska 27.

Upoznaj druge trans* osobe, druži se, podrži i budi podržan_a, podijeli s nama svoja iskustva i planove.

I Platon je bio trans*

Razmišljanja i uvjerenja pojedinca su ograničena onim što vide, i onim što vide drugi. Uzeti crvenu pilulu koja ruši zidove prividnih uvjerenja predstavljalo bi vječito zatočeništvo unutar prostora koji ne nudi oslonac, odnosno smisao. Živjeti život unutar granica je mnogo lakši način od preživljavanja na promaji, ali neki pronalaze smisao u besmislu stvarajući nove zidine koje ukazuju na relativnost tvrdnji prijašnjih utvrda.

Platonov mit o pećini je naj13835987_1663061027351999_2111693050_oslikovitija filozofska predodžba svijeta u kojem živimo i stvari u koje vjerujemo, a ujedno se može koristiti kao komparativno sredstvo u pojašnjenju ”značenja” i ”forme”. Kao primjer ću uzeti ljudsku percepciju podjele na muškarce i žene. Naime, kako ljudi po Platonovim učenjima žive u podzemnoj pećini, a oko vratova imaju okove koji im onemogućuju pogled na bilo koju stranu osim one koja prikazuje sjenke realnosti, uvjereni su u ono što vide, jer to ne vide samo oni nego i svi ostali kojima je pogled jednostran. Značenje će prepoznati po formi, iako značenje nije forma. Naravno, formu je potrebno stvoriti kako bi ostali pronalazili značenje u njoj. Na taj način je stvoren muškarac, a isto tako je stvorena i žena. U zavisnosti od spolnog organa, širine kukova, dužine kose, boje glasa, načina ponašanja… pojedinac je percepiran kao muškarac, ili kao žena. Ako se značenje ne podudari s karakteristikama forme muškarca ili žene, ono se gubi. Osloboditi se od okova i pogledati oko sebe je jedini način kojim se dolazi do slobode, a oslobođenje je, po Platonu, uslovljeno liječenjem od neznanja. Adaptacija u novootkrivenoj realnosti zavisi od vremena provedenog u njoj i od informacija koje potkrijepljuju znanje o stvarnom značenju koje nema formu.

‘’A sada – rekoh – uporedi našu prirodu sa ovim stanjem . Zamisli da ljudi žive u nekoj podzemnoj pećini, i da se duž cijele pećine provlači jedan širok otvor koji vodi gore, prema svjetlosti. U toj pećini žive oni od djetinjstva i imaju okove oko bedara i vratova tako da se ne mogu maknuti s mjesta, a gledaju samo naprijed, jer zbog okova ne mogu okretati glave. Svjetlost im, međutim, dolazi od vatre koja gori iznad njih i daleko iza njihovih leđa. Između vatre i okovanih vodi gore put, a pored njega zamisli da je podignut zid kao ograda kakvu podižu mađioničari da iznad nje pokazuju svoju veštinu. — Zamišljam — reče on. — Zamisli uz to još da pored tog zida ljudi pronose razne sprave, i to kipove ljudi i drugih životinja od kamena i drveta, kao i sve moguće tvorevine ljudske umjetnosti, ali tako da one iznad zida štrče, i da pri tom, kao što to obično biva, pojedini od njih u prolazu razgovaraju a drugi ni riječi ne govore. — Tvoje je poređenje neobično — reče on — a neobični su i tvoji zatvorenici. — Slični su nama — rekoh. — Zar misliš da oni vide nešto drugo osim svojih senki i senki drugih ljudi, koje svetlost vatre baca na suprotan zid pećine?’’ (Država, sedma knjiga)

autor: Liam Isić

Biti trans* u vezi koja se percipira kao heteroseksualna

13714353_624363391065491_1134116142_nO ovoj temi razmišljam već neko vrijeme i želim pisati o mom iskustvu. Dakle, iskustvu gender fluidne osobe, koja se pretežno ne identifikuje ni sa kakvim rodom, koja je bila sa heteroseksualnim cis muškarcem u relativno dužoj, monogamnoj vezi.

Upoznala sam ga potpuno neočekivano, baš onda kada sam počela da se bavim i trans* aktivizmom više nego prije, kada nisam tražila vezu ali sam svejedno pristala na nju. Prvih par mjeseci nije znao kako se identifikujem, jer nisam željela da ga uplašim, glupo zar ne? Onda je pročitao jednu priču koju sam napisala za jednu publikaciju i rekao da je sve to u redu jer ne želim nikakve operacije. Došao je na konferenciju o trans* pravima i meni je to bilo dovoljno da kažem da me on podržava. Tek sada vidim da to nije to.

On mi se nikada ne bi obratio u muškom rodu, nit bi mu bilo svejedno ako bih ja pričala u muškom rodu, pa nisam. Kada bi me vidio u širim hlačama i majicama, samo bi rekao „Aha, sad si muško.“ I to je to. Ne znam šta je to trebalo da znači, ali nije mi davalo neki dobar osjećaj. Tako je to bilo u vezi, govorila sam da je ovo i dobro, s obzirom na to da je strejt cis muškarac. U početku sam se zaista trudila održati vezu sa zajednicom, sa aktivizmom i raditi nešto, međutim tu je došlo do promjene njegovog ponašanja prema meni.

Dok me je trans* zajednica poštovala i podržavala sve moje odluke, kao i tu da se povučem iz svega, ostatak zajednice nije bio tako divan. Trebala bih napomenuti da sam većinom izlazila sa djevojkama, tako da je svima bilo logično zaključiti da sam ja lezbejka. Najviše me boli što i onda kada sam se viđala sa određenim transrodnim dečkom, svi su to gledali kao vezu između dvije žene, nisu ga vidjeli kao „dovoljno muškarca“. To nisam shvatila dok nisam ušla u vezu sa cis muškarcem. Sve se odjednom promijenilo. Odjednom su ljudi govorili da sam „postala strejt“  i da sam „izliječena“. Neki su govorili da mi je to samo faza, i da ću se uskoro vratiti ženama. Kada bi me pitali s kim sam, i kada bih rekla da sam u vezi sa muškarcem bili bi začuđeni i nezainteresovani da slušaju o tome. Nisu to naravno baš svi radili, ali dovoljno njih da se okrenem svojoj vezi i sebi, i polako isključim iz svega.

Bez zajednice i aktivizma koji me je pokretao izgubila sam dio svog identiteta, pogotovo zato što ga rijetko pokazujem svojim izgledom, što ljudi većinom ne razumiju. Valjda je nekima teško shvatiti da se ne moram oblačiti kao „muško“ ako se osjećam maskulino, zato što mislim da ne treba odjeću dijeliti na mušku i žensku. Toliko ljudi je umanjilo moj identitet, seksualni i rodni. Dijelom sam i ja kriva, osjećala bih se više kao ono što jesam da sam nastavila da se borim za svoje mjesto u zajednici, a opet nisam imala snage dokazivati se i objašnjavati na svakom koraku svoj rodni identitet i seksualnu orijentaciju.

Godinu dana je prošlo od svega toga, malo više, i ja sam čvrsto odlučila da neću više da šutim. O ovome se mora pričati. Kako mislimo da nas drugi prestanu diskriminisati kada u samoj LGBTIQ zajednici postoji toliko diskriminacije? Toliko nekih očekivanja, „standarda“ i mišljenja koja tjeraju ljude da se isključe i prestanu biti tu. Umjesto da učimo kako jedni drugima pomoći i prihvatiti jedni druge, mi sami imamo predrasude i ne prihvatamo različitost. Odbijam da šutim o tome.

Autor_ka: Glitter