Identitet kao jedinka je nepostojan. Može biti prikaz segmenta jedne cjeline, ali nikako cjelina. Sam prijevod te riječi s latinskog jezika označava karakterističnu jedinicu, a homogenizacija koja sprječava brojnost identiteta uništava mogućnost razlikovanja jedinki unutar društva. Pokušaj reduciranja brojnosti je poražavajuć i za samu jedinku, koja je uskraćena za izražavanje socijalnog, nacionalnog, spolnog, rodnog, profesionalnog, religijskog, kulturnog… identiteta, koji svaki svojim udjelom kreiraju osobu u cjelosti. Uskraćivanje slobode izražavanja je produkt manjka tolerancije, gdje se identitet pokušava svesti na što užu mogućnost izbora kako bi se smanjile razlike i povećao stepen tolerancije.
U trenutku kada si postavimo pitanje ”ko sam ja?”, raznolikost unutar nas se nameće sama od sebe, reklo bi se nekim prirodnim porivom. To se desi iz razloga što je vrlo teško homogenizirati vlastiti identitet. Vrlo je teško reći za sebe da predstavljaš samo ime, ili samo broj na ličnoj karti, ili da svojim identitetom predstavljaš svoju profesiju, ili pak da predstavljaš svoju naciju ili religiju. Nemoguće je izabrati samo nešto iz spektra identiteta koji se nalaze u tebi samom. Postaviti sebi ovu vrstu pitanja je vrlo bitno, pogotovo u slučaju indoktrinacije društva u kojem živiš, gdje se identitet ne bira nego nameće. Vrlo je moguće da se pojedinci nikad nisu ni zapitali da li je njihov identitet stvar izbora, ili je stvar nametanja okoline. Međutim, sve dok neko prihvata nametnuto, i ne smatra se ugroženim zbog prisle da izabere samo nešto od ponuđenog, to pitanje nikad neće ni postaviti, jer se pitanja o vlastitom identitetu nameću u slučaju njihove svjesne ugroženosti.
Poimanje identiteta kao statičnog je odraz jednodimenzionalnog pristupa višedimenzionalnom pojmu. Ljudi se odlučuju na simplifikaciju pojma zbog lakšeg snalaženja u malom prostoru, unutar postavljenih granica. Mnogo je lakše imati jednu knjigu na polici, nego imati pedeset knjiga, jer svakoj je potrebno naći mjesto, jednu je potrebno uklopiti među ostalih četrdeset i devet, skinuti ih s police, obrisati prašinu, vratiti ih na svoje mjesto, pročitati svaku, te razmisliti o njihovim koricama i onome što je unutra. A možeš imati i pedeset knjiga, ali se držati samo jedne, s nadom da će se ostale uništiti same od sebe, što bi metaforički predstavljalo ignoranciju naspram brojnosti identiteta koja je postojana, ali zataškana.
”Ako izbori postoje, ali se ipak pretpostavlja da ih nema, korištenje mišljenja moglo bi biti zamijenjeno nekritičkim prihvaćanjem konformističkog ponašanja, bez obzira koliko bilo suvišno. Naša ljudskost koju dijelimo divljački je napadnuta kada se naše razlike svedu na jedan izmišljen sustav jedinstveno moćne kategorizacije.” Studija o segregaciji u obrazovanju, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu
Autor: Isić Liam