Prođimo ispod duge zajedno! Uspješna akcija Transovaca u Crnoj Gori :)

Transovci akcijaMEČestitamo Transovcima na uspješnoj akciji za podizanje svijesti o trans osobama u Crnoj Gori! “Transovci” su neformalna trans grupa  koja djeluje u okviru LGBTIQ Asocijacije Queer Montenegro. Akcija pod nazivom “Prođimo ispod duge zajedno” je provedena povodom obilježavanja Međunarodnog dana vidljivosti trans osoba (31.03).

Podizanje vidljivosti trans, inter i rodno varijantnih osoba je od velike važnosti jer prava za koja se borimo nisu posebna prava – to su ona ista prava koja postoje da bi zaštitila sve osobe od diskriminacije i nasilja. Sve dok bilo koja osoba ili grupa nema osnovna ljudska prava, nema ih niko! Zato se moramo boriti zajedno za svijet bez nasilja i diskriminacije!

Solidarno! <3

 

 

 

NVO “Queer Montenegro” objavila “Veliki vječiti Kvir sanovnik”

Aquamarine Press, izdavačka kuća iz Podgorice, objavila je svoju četvrtu knjigu u saradnji sa NVO Queer Montenegro, pod naslovom „Veliki vječiti kvir sanovnik”. Kvir sanovnik je besplatno dostupan na sajtu izdavačke kuće: http://aquamarinepress.com/kvir%20sanovnik.html.

Kvir sanovnik predstavlja tikvir sanovnik naslovna malamski pokušaj da se očuvaju maštoviti, zanimljivi, intelektualno provokativni okviri tradicionalnog znanja koje nude klasični sanovnici, a da se patrijarhalne, heteroseksističke, rasističke, klasističke i mnoge druge problematične veze iz klasičnih sanovnika izbrišu ili transformišu. Kvir sanovnik je nastao iz uvjerenja da kulturno nasljeđe nije zamrznuta, nepromjenljiva, jasno definisana kategorija koju eksperti treba samo da popišu, čuvaju i prenose dalje. On prepliće etnološko-antropološko znanje, kao i znanje iz akademskih studija roda, feminizma, književnosti i sociologije, sa postojećim korpusom tradicionalnog znanja, kako bi sanovnik bio otvoreniji prema ljudima koji imaju različita iskustva i nalaze se u nejednakim pozicijama.

Kvir sanovnik predstavlja kolektivni etnografski eksperiment, čiji je cilj da se raskinu neke od duboko opresivnih veza između pojmova u kulturnom nasljeđu i u tradicionalnom znanju, te da se umjesto njih predlože neke druge vrste veza i pojmova. Priredila ga je dr Čarna Brković, dok autorski tim čini 16 ekspertkinja i eksperata za etnologiju i antropologiju, rodne studije, sociologiju, književnost i medicinu, iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije: Marko Barišić, dr Bojan Bilić, dr Maja Bogojević, dr Čarna Brković, Jasmina Čaušević, dr Vanja Čelebičić, Olga Dimitrijević, Miloš Đurović, dr Andrew Hodges, Lea Horvat, Igor Koruga, Vedrana Lovrinčić, dr Danilo Martinović, dr Dunja Njaradi, dr Marina Simić, Dragana Tripković. Dizajn i prelom knjige je uradila Vanja Gagović.

Iz Predgovora:

“Klasični sanovnici su kompilacije lokalnog, dijeljenog, takozvanog „tradicionalnog“ i „narodnog“ znanja o tome šta snovi mogu da znače, kompilacije koje se već dugo koriste u bivšim jugoslovenskim zemljama. … klasični sanovnici i sanjarice nijesu politički naivni i nevini – ma koliko bili maštoviti i zanimljivi, oni takođe kodifikuju određena očekivanja i ideje o muškarcima i ženama, seksualnim praksama, ljubavi, naciji, rasi, religiji, klasi i tako redom.

Kvir sanovnik je timski pokušaj da se očuvaju maštoviti, zanimljivi, intelektualno provokativni okviri znanja koje nudi klasični sanovnik, a da se patrijarhalne, heteroseksističke, rasističke, klasističke i mnoge druge problematične veze, koje sanovnik uspostavlja, izbrišu ili transformišu. Na njemu je radilo petnaestak ljudi, uglavnom ekspertkinja i eksperata za etnologiju i antropologiju, ali i par spisateljica i osoba koje su ekspertkinje ili eksperti za rodne studije, sociologiju, studije književnosti i medicinu. Članice i članovi tima dolaze iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije – nekih od zemalja u kojima se sanovnici i sanjarice široko koriste u svakodnevnom životu, preštampavaju i objavljuju u Velikim vječitim kalendarima.

Uopšteno govoreći, kvir sanovnik predstavlja javnu interevenciju čiji je cilj da se raskinu neke od duboko opresivnih veza između pojmova u kulturnom nasljeđu i u lokalnom, tradicionalnom znanju, kao i da se umjesto njih predlože neke druge vrste veza i pojmova koje su, nadam se, manje nepravedne, a podjednako utemeljene u svakodnevnim praksama snjevača i snjevačica, koji će čitati ovaj sanovnik.

Kvir sanovnik je nastao i iz uvjerenja da kulturno nasljeđe nije zamrznuta, nepromjenljiva, jasno definisana kategorija koju eksperti treba samo da popišu, čuvaju i prenose dalje. On prepliće etnološko-antropološko znanje (kao i znanje iz akademskih studija roda, feminizma, književnosti ili sociologije) sa postojećim korpusom tradicionalnog znanja, kako bi sanovnik bio otvoreniji prema različitim ljudima koji imaju različita iskustva i nalaze se u nejednakim pozicijama…

U skladu sa (…) idejom kvirovanja – ili kvarenja – kulturnog nasljeđa, kvir sanovnik je jezički promiskuitetan. Tumačenja nekih slova su na crnogorskom, neka druga su na bosanskom, neka slova su na hrvatskom, a neka su na srpskom jezičkom standardu. Izbor ko će raditi koje slovo je bio nasumičan, a autorke i autori uglavnom su vršili intervencije prateći jezički standard kojim i inače pišu i govore.”

izvor: queermontenegro.org

Gayten LGBT – Preporuke za medije o izveštavanju o trans osobama

Godina 2015. prema magazinu Time predstavlja prekretnicu kada je u pitanju tema transrodnosti odnosno transpolnosti, što se pokazalo u rastućem interesovanju, pa čak i fascinaciji medija ličnim pričama trans osoba. U svetu se u poslednjih nekoliko godina mnogo pisalo i izveštavalo o trans osobama, a takva je situacija i u Srbiji.

Usled sve većeg broja mpreporuke_za_medijeedijskih tekstova o trans osobama i nedovoljnog poznavanja ove teme, javila se potreba za analizom medijskih sadržaja i za izradom smernica za novinare/ke o izveštavanju o trans osobama.

Kako su trans osobe često žrtve diskriminacije, nasilja i vrlo štetnih stereotipa, mediji igraju vrlo bitnu ulogu pri formiranju mišljenja velikog broja ljudi, te je jako važno da slede preporuke koje se odnose na etičko izveštavanje, poštuju standarde profesionalnog izveštavanja i samim tim izbegavaju senzacionalizam. Na osnovu istraživanja, zaključeno je da većina štampanih medija u Srbiji koji su u svojim tekstovima pisali o trans osobama izveštava o njima u okvirima profesionalnih standarda. Međutim, ima još mnogo prostora za napredak, s obzirom na prisutnost i krajnje neprihvtaljivih oblika izveštavanja o trans osobama, upotrebe uvredljivih termina, ali i pogrešnih, odnosno izraza koji nisu u skladu sa terminologijom koju preporučuju same trans osobe i aktivisti/kinje.

Smernice za novinare/ke o izveštavanju o trans osobama, „Preporuke za medije o izveštavanju o trans osobama“ izradio je radni tim Gayten-LGBT na čelu sa Milicom Jeremić, prevoditeljkom i urednicom vebsajta organizacije transserbia.org, a u izradi ovih stilsko-jezičkih smernica konsultovane su preporuke za medije organizacija TENI iz Irske (Transgender Equality Network Ireland), GLAAD iz SAD, kao i same trans osobe i trans aktivisti/kinje u Srbiji.

Integralnu verziju Preporuka namenjenu novinarima/kama, aktivistkinjama/ima i zaintersovanoj javnosti možete preuzeti ovde.

Izrada preporuka je deo projekta „Senzibilisanje nacionalnih i lokalnih medija o položaju trans osoba“ (sproveden sa partnerskim organizacijama Praxis i Medijski arhiv Ebart), koji finansira Kancelarija za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije, u okviru projekta „Stvaranje tolerancije i razumevanja prema LGBT populaciji u srpskom društvu“ koji finansira EU.

izvor: Transserbia.org

A time to mourn – on activism and staying present

img_7864It will soon be two years since I “became an activist.” It was a label that until recently felt like a bad case of mistaken identity. Before coming out as trans, I was working hard on building my life and career in science, hoping to teach some day. Nature was, is, and always will be the love of my life, regardless of my occupation. But I never thought that I could find myself in something so completely different from the path I was set on, and discover work which I am at the same time passionately and hopelessly dedicated to, and which might cost me my sanity or even my life some day.

First off, what do I mean by being an activist? Well, first there’s my job description that explains what I do in a regional organization fighting for the rights of trans, inter and gender variant people. And then there is a description of what it all means in my life: showing up, learning, figuring out, questioning, reaching out and reaching in, creating spaces, connecting, nurturing, admitting my own ignorance, changing, pushing, taking initiative, taking leadership, following, enduring, and loving. In short, staying present, being active.

Those things can get pretty rough when the bad news just keep pouring in, and you feel utterly helpless. Death and violence streaming into our consciousness in HD from all directions, and there is no time to breathe. No time to mourn.

All those lost to violence wait to be fully received. How can the mind bear the weight of people being murdered because of their gender or the way their bodies are? Because of who they love? Because they are children? Because of the color of their skin? Their beliefs? Because they were sent off to war by someone, or someone was sent to wage war against them? Because their bodies belong to the state, to religion, to parents, to partners, to strangers, to companies, to jails – anyone but their own selves? How do you make sense of that? Often, disconnecting can feel like a life-saving move.

If I were to mourn every single person lost to violence the way my heart tells me I ought to, I would need to mourn every person as a loved one, as my family, as my child. The fact that I never met someone, that they live far away, that we had no interaction whatsoever and that we weren’t even aware of each others existence – none of those things change the fact that we are the same. I believe that anything that makes another living being abstract and distant is an illusion – albeit sometimes a necessary one. Because we can and we do break.

I don’t know how to always stay present without burning out. Maybe it’s not even possible? But what I do know is that I needed to make space in my own life for mourning. So I do something that seems to make sense in my own little world, and does help me get through the day, most of the time.

At the end of my day I take some time to let it all soak in. All the pain and fear, all the loss. And I let it be, acknowledge it, breathe with it. The more it hurts, the more determined I am to love, to keep going, to keep opening up. The deeper it cuts, the more I feel a need to push out of my own heart any hatred and violence that might be there. Because as impossibly hard as it sometimes feels, it works. Even if I can’t help anyone, I can at least be there. I can bear witness. I can stay open and present. In those moments I feel my heart beating uncomfortably, it hurts, the adrenaline can feel like too much. But it beats. And I can’t think of a better place to start my work.

Ryan

Aparat

   Aparat je prevod73546_603324509690565_310788839_n francuskog termina dispositif i italijanskog dispositivo. U srpskom jeziku unutar pravnog diskursa koristi se termin dispozicija i označava „osnovni i centralni element pravne norme. Ona sadrži primarnu zapovest ponašanja koja od obaveznog subjekta traži da izvrši određene dužnosti prema ovlašćenom subjektu i na taj način dispozicija uređuje odnose u društvu.“ Continue reading “Aparat”

Drago mi je što smo se upoznali

Zdr12799344_1584924335164651_5919211411861537661_navo,

Želim da ti kažem nešto o sebi, a da bi me čuo pogledaj u nebo, možda dok ovo čitaš pada kiša, ja je volim ali mi kišobran nije omiljeni predmet. Mada živim za zalaske sunca koji za samo par trenutaka stvore neprocjenjivu ljepotu na ono malom komadu zapadnog neba, volim i jutra pozlaćena ili ne, svako sa sobom donosi neku iskonsku notu mira i sjete. Moram ti priznati da na neki šašav način više volim biljke od ljudi i ako mene pitaš, kad bi ljudi jednog dana evoluirali do stadijuma nekog sličnom cvijetu bili bi poput ruža ili kaktusa. Moram ti reći i da obožavam okeane i mora, podsjećaju me na život koji vodimo nekad uzburkan, nekad toliko blagosloveno miran. Omiljeni sisar mi je kit. Zamislite ogromnu plavu gromadu od 40 metara ispred sebe – zar nije fascinantna? Ako ti se ne dopada zamisli nešto manje, tipa nekog leptira, i njih volim. Znaš ja nemam hobi osim ako se hobijem može nazvati slikanje neba, cvijeća, zgrada i mačaka za instagram, obožavam da nosim bijele košulje i iscijepani teksas, obožavam satove, obožavam poeziju, divim se piscima, njihovom daru da sve što vide mogu da opišu i da sve što osjete umiju da izraze. Volim da gledam ljude kako rješavaju sudoku ili kako čekaju red u “Voliju”, kako su samo predivni dok vežu vezice na starkama ili dok u glavi računaju koliko je 4*8…

Toliko toga sad znaš o meni, smatram te svojim prijateljem jer sve što sam ti rekla o sebi znaju samo moji prijatelji, zar nije prelijepo što smo se upoznali? E da, a da te pitam nešto, predstavlja li ti problem to što sam ja trans?

Djevojka bez kišobrana