Zdravo,
Želim da ti kažem nešto o sebi, a da bi me čuo pogledaj u nebo, možda dok ovo čitaš pada kiša, ja je volim ali mi kišobran nije omiljeni predmet. Mada živim za zalaske sunca koji za samo par trenutaka stvore neprocjenjivu ljepotu na ono malom komadu zapadnog neba, volim i jutra pozlaćena ili ne, svako sa sobom donosi neku iskonsku notu mira i sjete. Moram ti priznati da na neki šašav način više volim biljke od ljudi i ako mene pitaš, kad bi ljudi jednog dana evoluirali do stadijuma nekog sličnom cvijetu bili bi poput ruža ili kaktusa. Moram ti reći i da obožavam okeane i mora, podsjećaju me na život koji vodimo nekad uzburkan, nekad toliko blagosloveno miran. Omiljeni sisar mi je kit. Zamislite ogromnu plavu gromadu od 40 metara ispred sebe – zar nije fascinantna? Ako ti se ne dopada zamisli nešto manje, tipa nekog leptira, i njih volim. Znaš ja nemam hobi osim ako se hobijem može nazvati slikanje neba, cvijeća, zgrada i mačaka za instagram, obožavam da nosim bijele košulje i iscijepani teksas, obožavam satove, obožavam poeziju, divim se piscima, njihovom daru da sve što vide mogu da opišu i da sve što osjete umiju da izraze. Volim da gledam ljude kako rješavaju sudoku ili kako čekaju red u “Voliju”, kako su samo predivni dok vežu vezice na starkama ili dok u glavi računaju koliko je 4*8…
Toliko toga sad znaš o meni, smatram te svojim prijateljem jer sve što sam ti rekla o sebi znaju samo moji prijatelji, zar nije prelijepo što smo se upoznali? E da, a da te pitam nešto, predstavlja li ti problem to što sam ja trans?
Djevojka bez kišobrana