Aquamarine Press, izdavačka kuća iz Podgorice, objavila je svoju četvrtu knjigu u saradnji sa NVO Queer Montenegro, pod naslovom „Veliki vječiti kvir sanovnik”. Kvir sanovnik je besplatno dostupan na sajtu izdavačke kuće: http://aquamarinepress.com/kvir%20sanovnik.html.
Kvir sanovnik predstavlja ti
mski pokušaj da se očuvaju maštoviti, zanimljivi, intelektualno provokativni okviri tradicionalnog znanja koje nude klasični sanovnici, a da se patrijarhalne, heteroseksističke, rasističke, klasističke i mnoge druge problematične veze iz klasičnih sanovnika izbrišu ili transformišu. Kvir sanovnik je nastao iz uvjerenja da kulturno nasljeđe nije zamrznuta, nepromjenljiva, jasno definisana kategorija koju eksperti treba samo da popišu, čuvaju i prenose dalje. On prepliće etnološko-antropološko znanje, kao i znanje iz akademskih studija roda, feminizma, književnosti i sociologije, sa postojećim korpusom tradicionalnog znanja, kako bi sanovnik bio otvoreniji prema ljudima koji imaju različita iskustva i nalaze se u nejednakim pozicijama.
Kvir sanovnik predstavlja kolektivni etnografski eksperiment, čiji je cilj da se raskinu neke od duboko opresivnih veza između pojmova u kulturnom nasljeđu i u tradicionalnom znanju, te da se umjesto njih predlože neke druge vrste veza i pojmova. Priredila ga je dr Čarna Brković, dok autorski tim čini 16 ekspertkinja i eksperata za etnologiju i antropologiju, rodne studije, sociologiju, književnost i medicinu, iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije: Marko Barišić, dr Bojan Bilić, dr Maja Bogojević, dr Čarna Brković, Jasmina Čaušević, dr Vanja Čelebičić, Olga Dimitrijević, Miloš Đurović, dr Andrew Hodges, Lea Horvat, Igor Koruga, Vedrana Lovrinčić, dr Danilo Martinović, dr Dunja Njaradi, dr Marina Simić, Dragana Tripković. Dizajn i prelom knjige je uradila Vanja Gagović.
Iz Predgovora:
“Klasični sanovnici su kompilacije lokalnog, dijeljenog, takozvanog „tradicionalnog“ i „narodnog“ znanja o tome šta snovi mogu da znače, kompilacije koje se već dugo koriste u bivšim jugoslovenskim zemljama. … klasični sanovnici i sanjarice nijesu politički naivni i nevini – ma koliko bili maštoviti i zanimljivi, oni takođe kodifikuju određena očekivanja i ideje o muškarcima i ženama, seksualnim praksama, ljubavi, naciji, rasi, religiji, klasi i tako redom.
Kvir sanovnik je timski pokušaj da se očuvaju maštoviti, zanimljivi, intelektualno provokativni okviri znanja koje nudi klasični sanovnik, a da se patrijarhalne, heteroseksističke, rasističke, klasističke i mnoge druge problematične veze, koje sanovnik uspostavlja, izbrišu ili transformišu. Na njemu je radilo petnaestak ljudi, uglavnom ekspertkinja i eksperata za etnologiju i antropologiju, ali i par spisateljica i osoba koje su ekspertkinje ili eksperti za rodne studije, sociologiju, studije književnosti i medicinu. Članice i članovi tima dolaze iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije – nekih od zemalja u kojima se sanovnici i sanjarice široko koriste u svakodnevnom životu, preštampavaju i objavljuju u Velikim vječitim kalendarima.
Uopšteno govoreći, kvir sanovnik predstavlja javnu interevenciju čiji je cilj da se raskinu neke od duboko opresivnih veza između pojmova u kulturnom nasljeđu i u lokalnom, tradicionalnom znanju, kao i da se umjesto njih predlože neke druge vrste veza i pojmova koje su, nadam se, manje nepravedne, a podjednako utemeljene u svakodnevnim praksama snjevača i snjevačica, koji će čitati ovaj sanovnik.
Kvir sanovnik je nastao i iz uvjerenja da kulturno nasljeđe nije zamrznuta, nepromjenljiva, jasno definisana kategorija koju eksperti treba samo da popišu, čuvaju i prenose dalje. On prepliće etnološko-antropološko znanje (kao i znanje iz akademskih studija roda, feminizma, književnosti ili sociologije) sa postojećim korpusom tradicionalnog znanja, kako bi sanovnik bio otvoreniji prema različitim ljudima koji imaju različita iskustva i nalaze se u nejednakim pozicijama…
U skladu sa (…) idejom kvirovanja – ili kvarenja – kulturnog nasljeđa, kvir sanovnik je jezički promiskuitetan. Tumačenja nekih slova su na crnogorskom, neka druga su na bosanskom, neka slova su na hrvatskom, a neka su na srpskom jezičkom standardu. Izbor ko će raditi koje slovo je bio nasumičan, a autorke i autori uglavnom su vršili intervencije prateći jezički standard kojim i inače pišu i govore.”
izvor: queermontenegro.org