Plesanje sa sjenkom

13618180_10153891067494862_135872046_nProlazim ulicama mokrim od duge ljetne kiše dok zeleno lišće lagano pleše na vjetru. Razna lica pored mene prolaze kao na muzičkim spotovima s puno ekrana a u svakom malom ekranu drugačije lice. Kiša se tiho i podmuklo sprema u novi napad. Ne razmišljam o bijegu jer volim njene udarce. Besciljno koračam pločnicima grada koji mi je sad već prirastao k srcu i čini mi se da negdje pored, iza ili ispred mene korača neki drugi oblik mene. Onaj koji je slobodan da djetinjasto skakuće kroz lokve ili da pleše s uličnom lampom kao da se nalazi u crno bijelom filmu o ljubavi. Onaj koji kišu lovi očima i zoru dočekuje na vrhu svemira. Onaj koji je dovoljno samouvjeren da dvorodnost koristi bilo kad i bilo gdje, koji je dovoljno hrabar da ispravi svoje sugovornike kad koriste rod koji u tom trenutku nije poželjan. Želim biti onaj ja koji je davno prigrlio svaki djelić svojeg identiteta i o njima govori s ponosom i bez uzmicanja. Želim biti onaj ja koji je danas samo sjenka.

I onda krenem razmišljati šta je to što budi mene onakvu kakva želim biti i odgovor je uvijek isti. Pozitivna energija dolazi od nas samih, od naše moći da vladamo vlastitim tijelom i umom, od divne mogućnosti da kroz vlastite oči vidimo svijet u cijeloj njegovoj ljepoti. Onda ta energija privlači druge, slične, energije i probudiš se jednog jutra sa shvaćanjem da, iako kažu da nijedan čovjek nije i ne može biti otok, svie smo mi otoci povezani različitim energijama koje se privlače kao što se privlače struje raznih voda koje povezuju otoke svijeta. Energije se međusobno privlače i isprepliću. Put ka bivanju bićem kakvim istinski želimo biti, sastoji se od razvijanja vlastite energije i omogućavanju toj energiji da se isprepliće s drugima jer najveći rast se postiže kroz interakcije s različitim oblicima postojanja.

Ulice se sad već lagano suše, jedan od onih dana kad nebo čas plače, čas se smije, a ponekad čak i istovremeno. Moja sjenka razigrano pored mene korača, kao da me pomalo izaziva. Nasmiješim joj se i pomislim da smo sad možda mrvicu bliže.  

Autor_ka: A.S.T.

Leave a Reply

Your email address will not be published.