Hrvatska, TMBlog, Umjetnost, Zajednica

Priča o imenu

Priča o imenu mogao bih započeti tvrdnjom da o nečemu mogu pisati samo onda kada svijet promatram kao da ga nikad prije nisam vidio izdaleka ne pripadajući kao da u svakom trenutku mogu okrenuti glavu i otrčati   ili bih mogao započeti tvrdnjom da živim u svijetu u kojem nije dopušteno predugo biti slijepi putnik predugo biti novi učenik u razredu predugo biti svježe asfaltirana cesta predugo biti stranac kojemu još nitko nije odredio broj vjeru zanat koordinate rod paralele spol   mogao bih započeti tvrdnjom da je još samo godišnjim dobima dopušteno krenuti iznova a da zato ne moraju snositi posljedice   onako kako jesen drveću oduzima plod sebi oduzeti pripadnost   mogao bih započeti tvrdnjom da živim u svijetu u kojem nije dopušteno samom sebi dati ime koje ne znači ništa broj vjeru zanat koordinate rod paralele spol   otac me držeći za ruku vodio u vrtić hodali smo po Gagarinovu putu nisam se mogao odlučiti želim li vrijeme potrošiti na hvatanje pahulja jezikom ili izgovaranje riječi bubreg ponovio sam tu riječ toga jutra trideset i sedam puta ni tada nije bila dovoljna za taj organ   mogao bih započeti tvrdnjom mogao bih započeti tvrdnjom da nitko ničemu ne bi smio dati ime   osim sredini kruha pupa to mi se oduvijek sviđalo   ili bih mogao započeti  tvrdnjom da sam licemjer zbog toga mogao bih započeti ali neću čiste mi se površine sviđaju više   Autor: Espi Tomičić