Priča o imenu

Priča o imenu

mogao bih započeti tvrdnjom

da o nečemu mogu pisati

samo onda

kada svijet promatram

kao da ga nikad prije nisam vidio

izdaleka

ne pripadajući

kao da u svakom trenutku mogu

okrenuti glavu

i otrčati

 

ili bih mogao započeti tvrdnjom

da živim u svijetu

u kojem nije dopušteno

predugo biti

slijepi putnik

predugo biti

novi učenik u razredu

predugo biti

svježe asfaltirana cesta

predugo biti

stranac

kojemu još nitko nije odredio

broj

vjeru

zanat

koordinate

rod

paralele

spol

 

mogao bih započeti tvrdnjom

da je još samo godišnjim dobima

dopušteno krenuti iznova

a da zato ne moraju snositi

posljedice

 

onako kako jesen drveću oduzima plod

sebi oduzeti pripadnost

 

mogao bih započeti tvrdnjom

da živim u svijetu u kojem

nije dopušteno

samom sebi dati ime koje

ne znači ništa

broj

vjeru

zanat

koordinate

rod

paralele

spol

 

otac me držeći za ruku vodio u vrtić

hodali smo po Gagarinovu putu

nisam se mogao odlučiti želim li vrijeme potrošiti

na hvatanje pahulja jezikom

ili izgovaranje riječi bubreg

ponovio sam tu riječ toga jutra

trideset i sedam puta

ni tada nije bila dovoljna

za taj organ

 

mogao bih započeti tvrdnjom

mogao bih započeti tvrdnjom da

nitko ničemu ne bi smio dati ime

 

osim sredini kruha

pupa

to mi se oduvijek sviđalo

 

ili bih mogao započeti  tvrdnjom

da sam licemjer zbog toga

mogao bih započeti

ali neću

čiste mi se površine

sviđaju više

 

Autor: Espi Tomičić