Narcis

Filip je student grafičkog dizajna iz Bosne i Hercegovine i član Trans Mreže Balkan. Svoju kreativnost izražava na razne načine, metaforički, još uvjek kao pupoljak koji čeka da procvjeta. Ima želju da svojom umjetnošću dotakne što više duša i ostavi trag u njima. Vodi se poznatim citatom: “Art should comfort the disturbed and disturb the comforted.”. Ovom prilikom objavljuje seriju fotografija inspirisanu pripovjetkom o Narcisu.

“Nekad u srednjoj školi, jedna profa nam je naredila da pročitamo “Alhemičara” od Paulo Coelha. Iz nekog razloga je bila uporna da zavirimo baš u tu knjigu, iako realno nije imala ništa sa predavanjem jezika jer nam je predavala stručne predmete. Ali, poslušam ja nju, i pročitam. I pročitam prvi i drugi i čini mi se i treći put. Ne znam, možda je pročitam uskoro i četvrti jer rijetko se vežem i prihvatam stvari koje mi se “nameću”, ali me se ova knjiga iz nekog razloga, tada, jako dojmila.

No ono što je u ovoj knjizi uistinu čarobno, i što sam pročitao nebrojeno mnogo puta više nego samu knjigu, jeste njen prolog, koji kaže:

“Alkemičar uze knjigu koju je netko sa sobom nosio u karavani. Svezak je bio bez naslovnice, no uspije odrediti autora: Oscar Wilde. Listajući stranice, naiñe na pripovijest o Narcisu.

Alkemičar je poznavao legendu o Narcisu, lijepom mladiću koji je svakog dana promatrao svoju ljepotu u jezeru. Bio je toliko opčinjen samim sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Na mjestu gdje je pao, niknuo je cvijet, kojeg su prozvali narcisom. No, Oscar Wilde nije tako završavao svoju pripovijest.

On je pripovijedao, kako su, kada je Narcis umro, došle oreade, gorske vile, i vidjele da se jezero pretvorilo od slatkovodna jezera u vrč slanih suza.

– Zašto plačeš? – upitahu oreade.

– Oplakujem Narcisa – reče jezero.

– Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa – nastaviše one. – Konačno, unatoč tome što smo mi stalno trčale za njim po šumi, ti si jedino imalo priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu.

– A Narcis je bio lijep? – upita jezero.

– Tko bi to bolje od tebe mogao znati? – odgovoriše iznenađene oreade. – Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.

Na trenutak je jezero zašutjelo. Konačno reče: – Oplakujem Narcisa jer sam mogao, svaki puta kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju, vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota.

– Lijepe li pripovijesti – reče Alkemičar.“ – Paulo Coelho

I tako, otkako sam prvi put okrenuo list sa ovim tekstom, ostao mi je urezan u sjećanje, skupa i sa Narcisom, ali i jezerom. (A ovaj fotošop kolaž je rađen kao pokušaj da kroz pet slika i kriterije zadane od profe na faksu, ispričam famozni Mit o Narcisu.)

Pozdrav od Filipa.”

Priča o Narcisu narcis 2- vježba toplo narcis 3 - vježba toplo hladno narcis 4 - vježba 3d hladno sa toplim akcentom narcis 5 - vježba 2d toplo sa hladnim akcentom