Smrt Laure Feer – o sjaju jednog prkosa!

post5714f2da-729e-4cea-b7be-48b15706cffcSa velikom tugom, podržavaoci_teljke i pripadnicie LGBTI zajednice su primili vijest o smrti naše drage Lora Feer.

Doprinos ove sjajne osobe će se računati u borbi za jednakost i pravo izbora svog načina života, ili traženje dobrog načina života. Takodje, subverzivne i supkulturne arhive Makedonije će pamtiti njeno ime.

Naši prijatelji_ce i kolege_ce iz HOPS-a, u ovoj tužnoj prilici su napisalie: “Lora Feer – aktivistkinja, žena, borac, inspiracija. Toliko puno možemo reći o tebi (ili možda to su premale riječi u poređenju sa onim što si bila). Tvoja energija i ljubav je bila motivacija svima nama. Tvoja hrabrost, posvećenost i glasnost u borbi za prava seks radnika_ca, gej i transrodnih osoba, za sve koji su različiti, odbačeni, nepriznati, ostavila je utisak i primjer zauvjek. Sa tobom smo započeli mnoge zajedničke borbe: Prvi marš crvenih kišobrana, prve javne govore o realnosti seks radnika_ca, prve korake zajednice u pravcu samoorganizovanja i podrške. Sve što si ti radila bilo je sa posebnom posvetom i energijom. Davala si sebe. Bila si i ostaćes inspiracija. Bila si i ostala svoja. Počivaj u miru, Lora.”

Lora Feer je svoje zadnje godine provela u Kanadi, gdje je živjela slobodnije nego u Makedoniji. Nedavno nas je posjetila i pričala svoje iskustvo javno, ali i intimno. Za vrijeme kratkog boravka u Makedoniji, ona je uradila intervju za NOVA TV, sa Biljanom Sekulovskom, gdje je pričala o tome kako “su u Makedoniji nepodnošljivi uslovi za život ukoliko si različit”. Takođe je govorila i o poštovanju i kulturi koji su dio svakodnevnog života u Kanadi, gdje je ona živjela, za razliku od Makedonije, odakle se morala odseliti zbog primitivizma i grubog odnos sa kojim se suočavala.

Lora Feer počela je postajati poznata i karakteristična za queer scenu u Makedoniji nakon svog nastupa na queer festivalu “Queer Square Skopje”. Zajedno sa programskim direktorom LGBTI Centra za podrške Kocho Andonovski,izvela je svoj performans za taj festival.

STAR-STAR su se takodje oprostili sa Lorom, ističući njen doprinos u aktivističkim krugovima, za unapređivanje društvene pozicije LGBTI osoba: “Opet si otišla! Ali ovaj put zauvjek… nisi fer! Draga, sve je počelo s tobom! Ohrabrila si nas, dala si nam viziju i kad si znala da možemo sami, otišla si. Tada si otišla da letiš kroz život, kroz svijet, da opet budeš negdje glavna! Nedostajala si nevjerovatno, bilo te je, pa ne bilo, ali svaki put u pravom vremenu i svaki put sa razlogom, da nas podsjetiš na pravi aktivizam, na pravu borbu! Jesi li bila svjesna kolika inspiracija si bila našoj zajednici? Jesi li znala da nema ko da te zamijeni? Ti si za nas bila sve ono sto želimo imati i sve sto nas čini ponosnima. Sada, svaka pomisao na tebe nepodnošljivo boli. STAR je tvoja beba, a ti za STAR njegova zvijezda. Želimo da znaš da ćemo se brinuti za sve naše sestre, i nećemo zaboraviti tvoj moćni aktivizam! Borićemo se za sve ono sto ti nisi stigla izboriti se. Obećavamo! Lepotice, šta možemo reći, ostalo je tako puno za pričanje – ali ti se sigurno se smiješiš negdje odozgo! Ćao, Lora!”

Za vrijeme svog zadnjeg boravka u Makedoniji, Lora je opet izvela performans, prema sceni Grace Jones iz Corporate Cannibal, u prostoru LGBTI Centra podrške.

Slavco Dimitrov je obilježio njenu smrt sledećim riječima: “Zar je mogu oplakivati? Zato što je život koji neizrecivo mnogo vrijedi. Zato što u ovom truležu maćoističke i heterofašističke palanke, njen život bio bolno obezvrijeđivan? Zar da mogu bacati sjaj iznad traga njene traume, zbog njenog prkosa!“

Iskra Geshoska, potsjećavši se Lorinog “udomljenja” u “Tocka” (kulturni centar), napisala je – Laura Feer – hrabrost prkosa i elegantno plivanje suprotno od talasa… Hrabrost za odlučiti kada je dovoljno, i kada treba otplivati nepovratno u pravac horizonta… Počašceni smo što smo joj bili domaćini u Tocki… Ovakvi ljudi su davali identitet i snagu našoj nerijetkoj bezdušnosti…

Opis događaja sa kojim je bio najavljen Lorin performans u LGBTI Centru je zvučao ovako:

“Posle 10 godina, ponavljanje performansa Lore Feer nakon 10 godina u regresivnoj Makedoniji, predstavlja opšti i intiman izazov. Opšti je izazov prema nametnutom moralu, prema patrijarhalnom načinu ponašanja, a intimni je izazov prema našoj otuđenosti, prema nametnutim pravilima ponašanja.

Uprkos kalendarskoj bliskosti ovog performansa sa datumom opšte euforije i slavljenja ljubavi – Sv. Valentin, trebamo se podsjetiti slojevitosti ljubavi, koja ne moze biti uokvirena u moralnu kutiju patrijarhalnog društva. Ljubav je bolna, luda, različita, erotska, opet luda, sa potencijalom da promijeni, sa mogućnošću da suoči sa obrnutim korporativnim kanibalistom i još puno i još sve je ljubav.

I na rubu pokušaja pokazati slojevitost ljubavi, pretičući Sv. Valentina, LGBTI Centar podrške će usvojiti, za kratko, energiju Lore Feer. Otvoriće tu energiju za dijeljenje, i onda će biti dozvoljeno da je sačuvamo, kako bi se sjećali, kad budemo živjeli sledećih 10 ili 100 godina regresa, svejedno!”

Lora Feer, za nas, i za sve, prijatelje i protivnike, ostaće podsjetnik, kao jedna materijalnost na tu slojevitost ljubavi – od sebe prema svijetu, od sebe prema sebi, od svijeta prema vječnosti!

Tekst preuzet i preveden sa: http://lgbti.mk/

Leave a Reply

Your email address will not be published.