Koronavirus (COVID-19) i trans osobe

Utjecaj pandemije bolesti Koronavirus izrazito pogađa osobe koje su na marginama društva, a trans i rodno varijatne osobe se susreću sa specifičnim problemima koji imaju znatne negativne posljedice na njihovu psihičku i fizičku dobrobit.

Trans Mreža Balkan je sprovela upitnik na svojim društvenim mrežama među članovima zajednice o problemima i potrebama sa kojima se susreću tokom krize Koronavirusa – sa svega 17 odgovora u periodu od 27.03. – 9.04. Ovo uključuje zajednice u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj, i Srbiji (od rezultata ankete 2 je u BiH, 5 u Hrvatskoj, 5 u Crnoj Gori, 6 u Srbiji – od kojih 1 samo privremeno zbog trenutne situacije). Također smo iz direktne komunikacije sa zajednicom zaključilie da najčešći problemi koji se pojavljuju su:

– Pristup hormonima kao najrasprostranjeniji problem. Ljudi ili uopšte ne mogu nabaviti hormone ili ne mogu pristupiti onima koji su im prepisani (npr. postoji testosteron koji se uzima svakih nekoliko tjedana u odnosu na svaka 3 mjeseca, a neki ljudi mogu pristupiti samo jednom od ta dva u apotekama, te ne mogu doći do endokrinologainje kako bi moglie sigurno preći na drugi). Problem je često u tome što oni koji se bave isporukama u apoteke ga više nemaju na stanju (vjerovatno zbog ograničenja uvoza tijekom krize COVID-19). U nekim slučajevima je to problem i od ranije (tj. neke zemlje jedno vrijeme nisu imale hormone čak i prije COVID-19, u BiH je terapija za one koji uzimaju estrogen potpuno nedostupna), a za neke osobe u zajednici je to problem same cijene, jer neki hormoni u jednoj državi koštaju 5-10 puta više nego u drugim. Obično bi zajednica putovala preko granice ili bi neko donosio hormone preko granice, što je sada nemoguće. U kombinaciji s ekonomskim teškoćama koje obično pogađaju naše zajednice i koje su sada posebno pogoršane, mnogim ljudima je onemogućeno da nastave sa svojim hormonskim terapijama, što nosi mnoge fizičke i psihičke poteškoće. Dio problema mogao bi biti riješen kada bi zdravstveno osiguranje pokrivalo hormone. Problem za one kojie imaju pristup i pokrivene hormone je da neke osobe moraju ići u apoteku svake 2 sedmice da preuzmu svoje recepte, i trebalo bi pronaći rješenje kako bi moglie ići na primjer samo jednom mjesečno, i ne riskirati mogućnost zaraze odlazeći svake dve nedelje.

– Osobe više ne mogu ići liječniciama, a neke operacije su odgođene ili otkazane. Neki razlozi toga uključuju liječnikece koji otkazuju termine i / ili ne primaju nove pacijente, te članovice zajednice kojie ne idu u klinike zbog rizika od infekcije (možda zbog većeg rizika, ali nismo sigurnie). Znamo za jednu psihologinju koja nudi internetsko / telefonsko savjetovanje, a samim time mnoge usluge koje su potrebne zajednici bi se mogle obaviti na ovaj način (osim krvnih pretraga i sličnih pregleda, operacija, te ako osobe primaju hormone u klinikama). Ali posjete psihologuinji, psihijatruici i endokrinologuškinji, kao i konsultacije s hirurgominjom, sve bi se mogle obaviti putem interneta ili telefonom.

– Ono što smo čuli od Trans Aida u Hrvatskoj jeste da im je hirurg koji radi gornje operacije rekao da moraju otkazati sve, ne samo zakazane operacije, već i posthirurške preglede za nedavno završene operacije. Ne znamo na koliko trans osoba to utječe, ali to definitivno povećava njihov rizik od komplikacija i infekcija.

– Kao što je spomenuto gore, postoje dodatne ekonomske poteškoće, osobe koje se bave freelance / nestalnim poslovima, ili vjerovatno također seksualnim radom, su izgubilie posao / klijente i nekie potencijalno izgube posao koji su imalie (većina ljudi nije navela o kojoj se vrsti posla radi, neki su samo naznačili da više nisu u stanju zaraditi zbog trenutne situacije ili da imaju više poteškoća u pokrivanju troškova koje imaju). To je samo dodatno ionako velikoj borbi kroz koje naše zajednice prolaze pri zapošljavanju i zarađivanju. Neke su osobe navele da uopće nemaju primanja.

– Neke osobe su morale zaustaviti proces promjenu svojih dokumenata, a nekima je potrebno čitav postupak prebaciti na obradu digitalnim putem kako ne bi moralie putovati izvan grada i / ili posjećivati ​​razne institucije i izlagati se riziku da bi dovršilie postupak.

– Mnogo je izolacije, usamljenosti, neke osobe žive potpuno same, a nekie žive ili se vraćaju živjeti s transfobičnim porodicama (u Zagrebu je to također u nekim slučajevima zbog toga što su neka mjesta devastirana nedavnim zemljotresom). U kombinaciji s gore navedenim problemima, gotovo je sigurno da to izolaciju čini gorom za naše zajednice nego za one koji se ne suočavaju sa sličnim poteškoćama. Nekoliko ljudi je navelo potrebu za više povezivanja s drugima iz zajednice, aktivnostima na internetu, savjetima za smanjenje anksioznosti, vršnjačku podršku itd.

Comments are closed.