Ja sam žena / Ја сам жена
(autobiografska pjesma)
Autorka: Bojana Kukilo
Nakon porođaja, nakon prvog plača
svi su se zapitali kojeg je pola
ne čase časa da jave svima
muško je, krv nije voda.
Odrastao je dječak mali
uz maminu suknju i haljine
gledao svoje vršnjake
kako igraju fudbal i razne igrice.
Osjećao se potišteno i tužno
pogledima krao ženske stvari
noćima je suze ronio
a nakon toga počeo da sanjari.
Dok su djevojčice preskakale lastiš
te igrale se s barbikama i šminkom
on je gutao knedle iz prikrajka
te patio što nije rođen kao žensko.
Drugarica je imao na pretek
dječaci su ga ispod oka gledali
počele su prve simpatije da se rađaju
a njegovi osjećaji su venuli.
Padali su poljupci na sve strane
dječaci i djevojčice držali se za ruke
jedva čekali da idu u školu
a njega su snašle teške muke.
Dolaze zreliji dani u životu
ljubavna istorija kod svih se niže
samo njegova nikako da svane
kao puž, uvijek sporo gmiže.
Upisao je sada srednju školu
zreliji su stigli dani
simpatije prerastaju u veze
ništa nije kao lani.
Zaigralo je srce njegovo
kad je vidio dušu srodnu
plamen vatre gori u utrobi
kad je vidio ljubav svoju.
Platonska je to ljubav bila
jer je on vješto osjećaje krio
kako da kaže ko mu se sviđa
kad je zarobljen u tuđem tijelu bio.
Nisam ja muško, govorio je
niti me privlače djevojke, podvlačio je
nemam petlju da vam priznam, drhtao je
sve ću čuvati za sebe, obećao je.
Obećanje nije ispunio
ubrzo kolona ljudi je saznala
neki su ga odbacili
a neki prihvatili.
Pišem vam sada trinaestu strofu
možda smo na pola puta
vrijeme je da pišem u njegovom pravom rodu
o toj djevojci i ženi, rano moja ljuta.
Dvadeset godina je prošlo
pomnožite ih sa danima u godini
zamislite njenu patnju i boli
toliko vremena biti u zatvorenoj sobi.
Dlake rastu na sve strane
obuzimaju sve živo
genitalije simbolizuju muškost
žena je žena, nije važan spoljašnji nivo.
Svi joj se obraćaju u muškom rodu
pitaju ima li djevojaka
niko ne zna koliko to boli
a nova se stvara prepreka.
Pad u depresiju, pad na dno
sve je gotovo, ne može više
ne vrijede šminka i farbanje kose
kad ti svi kažu pričaj, ali tiše.
Jedino što vidi, bila je smrt
brutalno ali istinito zvuči
ova plavooka djevojka muškog pola
odlučila je da se više ne muči.
I dok je maštala o mladićima
izlascima na visokim potpeticama
dobijala je niske uvrede
i plakala nad ispisanim stranicama.
Digla je glavu, gore ka nebu
i rekla odlučno sebi
da neće dopustiti drugima da joj brane
ono što voli, ono što želi.
Niko ne može da joj sruši snove
zna ona to vrlo dobro
ali ako digne ruku na sebe
mogla bi da završi kobno.
Ja sam žena, uvijek to kaže
bez obzira ko šta mislio
ja sam žena i biću još veća
makar mi se čitav svijet rušio.
Nalakirala je nokte, sjela u autobus
krenula ka gradu, u pobjede nove
svi su je čudno gledali, redom svi
ali ona je imala puteve svoje.
Nije se obazirala, samo je kročila pravo
srce u grudima htjelo je da iskoči
svi na ulici u pripisanom rodu
samo ona, rekla je ukoči.
Možda je ova pjesma predugo trajala
samo jedno je sigurno, jaka je ko stijena
mnogi će je napadati i vrijeđati
samo ona će uprkos svemu, biti žena.
Autorka: Бојана Кукило/ Bojana Kukilo